Otkad znan za sebe, kad bi se u mojon kući reklo "novina" podrazumijevala se "Slobodna Dalmacija", isto ka ča san jema "digitron" od Texas Instrumentsa, "penkalu" od Parkera i da sad ne nabrajan dalje sve moguće zamjenske nazive koji su nan pusti godin ušli pod kožu ...
Ka mularija smo čekali kad će doć nova novina da pročitamo nove doživljaje Nippera Lawrencea, maloga engleskoga huligana visokoga metar i lancetu koji je posta veliki igrač velikoga baluna. Bija san na njega, Nippera, skoro i zaboravija, dokle nisan jedan put gleda utakmicu na televiziji, i vidija kakvi je gol da oni francuz Guily, čisti Niperov "horizontalni udarac" olitiga leteći volej, i odma su mi se vrnile slike iz mladosti ...
Čitanje novine je uvik bija ritual ... pogotovo okad san se zaposlija, pa bi polako otvorija i drugo oko uz prvu jutarnju kafu i neizbježno čitanje "Slobodne".
Nekad je davno "Slobodna" bila pojam za pravu novinu, ali to je bilo daaaaaavno, još u ono doba dokle su guzičari i tajkuni bili početkon rata na sigurno sklonili svoje cijenjene pozadine i mudro čirili ča će se dogodit ovod kod nas da nan moredu, kad bude čist zrak, doć ovamo solit pamet, busat se u prsi svojin hrvatsvom i držat nan predavanja kako triba živit 
Onda, na početku Domovinskoga rata, u još djevičansko doba HR novinarstva, dala bi se ponekad skucat i pokoja ilustracija ...
Naravno, najpri bi se pročita sport, pa i šonete, za provjerit je li umra ko od poznati ... a silon prilika i kronika 92, još jedan sinonim za crnu kroniku koji nan se, tili mi to ili ne, uvuka pod kožu pa smo ga počeli duperat ka i one izraze sa početka ...
Kasnije, kad smo već bili ka, je li, priznati, i kad su se pojavile prve naznake "EU" i njezini pravila i zakoni, i to je pomalo dolazilo na tapet ...
Više iz znatiželje vengo iz koji drugi razloga, pogleda bi ja i koju drugu novinu. "Večernji" mi nikad nije bija puno drag ... nekako puno crn i uštogljen, i skroz mi je izgubija vjerodostojnost onda kad je objavija intervju sa američkin ministron Ronon Brownon JUTRO POSLI vengo se ovi zabija avionon u Srđ, poviše Dubrovnika ... biće došli do njega priko Sv. Petra, ili kojega nižerangiranoga sveca  ... a opet "Jutarnji" previše šaren, puno je najavljiva kad je počeja izalazit, ali s vrimenon se, ka i svi, utopija u sivilo, da ne rečen žutilo, ... "24sata" san prova niko vrime, ali kad ga pročitaš do kraja, uvik jemaš osjećaj da si pročita po novine, a ne cilu .... "Metro" je bija još gore razočarenje ... čista ilustracija one izreke "koliko pinez, toliko i muzike" ...
Danas se živi brže, izvori vjesti su na Internetu ... tako da više i nije baza pročitat u novine ono ča si još jučera moga čitat na kojemo od ovi naši oli furešti portali, da sad ne nabrajan od Indexa do CNN-a, deboto da te i paštetu straj otvorit ... ali lako ča se živi brže, ni po mise 
Svi se sićate pokojnega Marinka Božića i njegovega "ST tjednika" ... kako da ne, u ono vrime simbol žutila ... a sad 
Sad su svi takvi. I ako sad pokojni Marinko gleda na stanje novinarske scene u Hrvata, mora bit da niko od ovi okolo njega ne more od smija. njegovoga, naravno   jerbo su sad svi ka njegova novina, more bit jedino nije "Vjesnik", ali to niko normalan ionako ne čita 
Danas je i onako bitnije prvi donit vijest da se neki "tatin sin" skuca sa auton od miljun marak, oli da se koja "mamina ćer" toliko izopijala da su je tribali vodit na ispumpavanje ... siroti mali bogatašići ... Bljak! "Big Brother" neću ni spominjat, to je već metastaza 
I nima veze je li pišu "desničari" ili "ljevičari", bitna je ukupna forma, a ona mi više ne odgovara ... jer se tamo nakotilo puno novinari koji ne znadu spojit dvi rečenice brez gramatičke pogreške, da o stilskima i ne govorin, a namjerno i neću spominjat njanci inicijalima, da se ko ne bi uvridija ako ga zaboravin  
pa nedostatak vlastite inspiracije nadoknađuju sa tin da se potpisuju pod članke koje je neko pismeniji od nji napisa ...
A i još jedna mi je stvar počela odit na ganglije ... ajde, kupin novinu, pa dođe pola firme u mene i bez pitanja, ni čarobne riječi, odma s vrata, niti više ne pita mogu li, nego zgrabi, nosi, i tako se ta moja novina malo prokurbala.
Ispada da je ja jedini, ili među ritkima, kupujen ... a plaća mi nije među većima, da ne govorin da su mi novinu žicali i oni ča malo više "pizaju" od mene. A nije da tučen ruzinu u škveru, fala Bogu, a i niko od kolega iz firme nije ne "minimalcu".
Eno, proradili geni bodulski, sad će reč oni koji mi znaju obiteljsko stablo, pod stare dane je počeja škrtarit ...
More biti da su u pravu, neću reč da nima i toga, ali san sad siguran da će se manje smijat oni moji kolege i kolegice koji bi rekli, "pa nisan ja lud kupovat novinu, kad ću je pročitat kod njega" ... to ka u mene ...
Povremeno bi poduzima akcije "urazumljivanja" ... tipa da u koricu, tj. prvi list od današnje novine, stavin koju staru, po mogućnosti bar godinu dvi ... situacija bi se primirila koji dan, preventivno bi isparili žicari, ali za koji dan opet sve po starome.
Koji put bi obrazi odnili sa sebon doma, da in i ukućani moredu pročitat ... a koji put bi mi se vratila sa riješenon križaljkon. Nije baš da san lud ako je sam ne ispunin, ali da bi mi na to skočija tlak, bi, barenko na stoosandeset
I tako san zaključija da ću lipo sačekat podne, kad "Slobodna" izađe na Internetu, pročitat ča me zanima i idemo dalje, ionako plaćan ADSL sto kunica, pa da i bar pametno iskoristin. A u trafiku više ne ulazin. Howgh!
Jema to svoje dobre strane i bar mali nedostatak ... malo je tehnički neizvodljivo zaključat se u kondut i čitat novinu, ali daće Bog, biće i toga, ako se nabavi laptop ...
Novinu, da ne rečen "Slobodnu", kupujen samo nediljon, i to više radi penzići, pa in je ostavin doli ... eto, izdrža san deboto po miseca, i posli teške apstinencijske krize smatran se izličenin.
Doviđenja, Adio, Dovidova, Zdravi bili i Mah-mah   
|
