E da mi je znat koliko je ovi refren pisme od Daleke obale doživija ovakvi reinkarnacija u reprizi ... danas mi je naš HTV osvježija pamćenje kad su kaživali oni milenijski skok u more sa zadarske Rive, ali mislin da to i nije bila baš najboja prilika za citat ... ipak mi je najviše osta u sjećanju bivši splitski poteštat Grabić, oni ča ne bi za živu glavu stranku prominija, kad je skočija sa opjevane splitske Rive u more, da bi ka svitu pokaza kako je čisto i lipo nakon ča su ka svečano u pogon pustili dvi tri nove cijevi za kanalizaciju, da spliska govna u more izalazidu malo bliže Braču a malo dalje od Splita ... baš je svit brezobrazan, i dalje se niko, osin kojega ludoga pasa, ne kupa na Rivi, i dalje svi tvrdoglavo gredu na Bačvice  
A Boga mi, čulo se dobro "buć" i jučer, na našoj Gojači, mašogradskoj plaži, kad san se ja, pokušavajuć nagovorit Vinku da gre malo dublje, sa svon svojon vlastiton mason i volumenon, itnija u more ... i to Van samo more potvrdit kolika je žega kad san se i ja stopija ... naravno, uz dužnu pažnju i pogled priko škine da mi ne doleti nešto ovakvo iz zraka ...
Photo by @ciovka
Uz paničarske mjere predostrožnosti, brez fotoaparata, nosija san sa sebon samo ključe od kuće. Oko vrata ...
Tako san prisiljen ilustrirat ovi blog sa par slika u predblogovsko vrime, sa otoka Premude. Opet ja o Premudi ...
Bilo je to malo više od godinu dan pri vengo san počeja pisat blog, u osvit sezone dviijadetreće, bilo je SKORO isto ovako vruće ...
Premujska maška, lipanj 2003.
... da su maške samo krepavale po cili dan, a miši su in se dolazili beljit i vuć za brkove, ma i nisu obadavali. Zato bi glodavci platili buletu kad pade sunce ...
Za razliku od mačak, drugi autohtoni životinjski stanovnici otoka su morali vridno radit priko dana, inače ništa od večere za nji i cilu familiju ...
Premujska čipka ispletena od strane autohtonoga pauka sa otoka Premude, lipanj 2003.
Dolazak na mali otok je uvik ka glavni događaj ... to je ostalo još od oni vrimen kad su stare ramine vozile za otok pa bi od Zadra do Premude tribalo cca pet uri, em je odija sporo, em je akoštava na svaku malo veću siku ... u današnja vrimena katamaran, ka ovi, to riješi u njanci uru vrimena, uru i kvarat, najviše, Zadar, Olib, Silba, Premuda ...
Pristanak katamarana Silba u lučicu Loza, na otoku Premudi, lipanj, 2003.
... a liti svukud jema svita, a napominjen da ovo još i nije počela sezona, kraj šestoga miseca ...
Parkiralište za brodice, lučica Krijal, otok Premuda, lipanj 2003.
... mogu zamislit kako je kad je Feragosto, ovod jema samo 70 milji do italije. Znan za slučaj da dvi fameje potegnu iz Venecije gliseron ovod na večeru i poza tin se vratu doma ... a dosadno siguro nije ... eto, jema san prilike vidit i pravoga morskoga pasa ... naravno Dalmatinca, a ne Dalmatinera kako ga kontinentalci pogrešno, po germanističkom naslijeđu, zovu. I mogu van reč da sigurno pliva brže od mene  ...
Morski pas, Dalmatinac, lučica Krijal, otok Premuda, lipanj 2003.
... i kako sve lipo malo traje, tako je i ovo bilo brzo završilo, samo dva-tri dana ...
Zalazak sunca, lučica Krijal, otok Premuda, lipanj 2003.
Eto, a sad vama, ako je kome i osta mali upitnik navr glave ... zašto ovoliko Premude ... pa zato, ča nikad dosad nisan čeka G.O. ka ove godine, a gremo Vinka i ja na Premudu, ako bog da zdravlja i pinez, idući vikend. Meni je po ko zna koji put, a Vinki je PREMIJERA ... kako je i tamo u rođakovoj kućici gužvara, dogovorili smo se da će tata spavat u šatoru a da će Vinka spavat u kućici. I nažalost, ni to neće dugo trajat, vikend plus dan-dva, uvr glave ...
Stojte mi dobro, nemojte bez potribe izalazit na sunce i nemojte činit ništa ča i ja ne bi učinija ...   
|
