Eto, doša je i ta Sveta Nedilja, nima veze ča je pala u subotu, mi smo se, ka i uvik, postarali da se to produži  ... koliko triba.
Nikako da krenemo, ali ovi put ja nisan bija kriv, iako mi zli jezici govoru da ću i na svoj sprovod okasnit ...
... biznismeni nisu još razdilili radnicima sve zadatke pa se glede nji nismo mogli uputit ... nisan bija odaaaaaaavno negdi sa vatrogascima, onako neslužbeno, bez posebnoga zaduženja, još od 1999. od dičje olimpijade u Francuskoj. Neki su nas se jedva dočekali rješit, bar ovako na dva dana u domu bez nas, blago njima ...
Ne triban van ni govorit koliko san i ja čeka da napokon proćakulan malo uživo sa blogerima sa kojima se redovito čitan  samo ovako na playback ... lipo je počelo, odma su mi dan ulipšale vjetrenjače kod Šibenika.  Gospe moja, ka da smo u Holandiji, samo ča ove nisu bataste i debele ka one na starin Nizozemskin pejzažima i na slikan stari meštri od pinela, ove su više malo moderne i anorexične ka ove moderne manekenke ...
Moje pohvale šoferu, jerbo san, prema @iskrenome, tri dila puta prispava, to ka oću reč da se šofer nije razluda za volanon ... Uostalon, ne zovu me zaludu Umorno Oko ... izbacili su me iz kombija u Staro Čiće ...
... di nan se ukaza prvi kvarat @vatreni kacig iz dijaspore, i na njegovo inzistiranje smo ga slikali kraj table od mista, da, kako je reka, «ne bucamo tvrdo i meko č». Ne moreš protiv prirode, znan da mu je mater učiteljica, ali nije mi ni ova tabla baš garant pravopisa ako je radija isti oni ča je napisa i našu tablu Kaštel SuČurac ...
Tu smo malo svratili, povirit kako Staročićanke vježbaju i treniradu za predstojeći Kup u Makarskoj krajen ovega miseca ...
... @iskreni je iskoristija momenat za razdilit materijale od Kupa sv. Florijana u K. Sućurcu, barenko za neposredne učesnike ...
... a i @pero je kontrolira je li doli sve pod kontrolon kad njega nima ...
... tako da smo se lipo uvečer dogegali do vatrogasnoga doma u Mraclinu, di smo tribali prispavat da ujutro mirni i odmorni gremo u Sv. Nedilju.
... u prvi momenat smo se pripali da nima nikoga, ali su se onda pojavili juniori sa kacigan i opasačima, vježbe, vježbe, između radova u polju ...
... a cilo nas je to vrime na oku drža pas, kojega je jedino @lajona smila dirat, na sve druge bi počeja kezit zube kad bi se približija ...
... kasnije je, kad je vidija da od nas nima opasnosti, molava i nas druge da ga diramo, ali je najviše vrimena ipak bija kraj nje ...
Pomalo smo se smistili, kupili baterije da ne nestane, odredili di će ko spavat i malo prigledavali inventar domaćinove sale trofeja ...
... pa smo na inzistiranje domaćina Kreše, predsjednika DVD Mraclin ...
... polako odjahali u zalazak sunca, na večeru. Restoran Grof ...
Ajme!
Ne ajme ne valja, taman posla, nego ajme, ko će ovo sve izist.  Eto, ko me zna i uživo pogotovo, kad van ja tvrdin da je bilo TOLIKO dobre spize i da mi je bilo MUKA ča ja više ne mogu jist, onda znate ča to znači    ....
Ovako je izgledala jedna od portadi nakon ča smo je poharali ...
... a kad je došla sljedeća, proglasili smo djelomičnu kapitulaciju ...
O ambijentu da i ne pričan, živa muzika i brzi konobari se podrazumijevaju, zna san da će dobro svirat čin je basista čistija i štima gitaru dobri kvarat od ure ... jedino su me malo počele vatat gricule kad je uzeja harmoniku  u ruke, ali nisu pretjerivali .... satralo nas je, tako da nas nije posli tribalo cuncukat da zaspemo ...
... tribalo se u subotu ujutro uputit na ono radi čega smo i došli, 2. sastanak blogeri vatrogasac u Sv. Nedelji, di su nas dočekali vridni domaćini @Čižma i @Rangeri, obadva ...
... u svome malome i lipo uređenome vatrogasnome domu koji se stisnija između groblja i crkve ...
... i neću van ovi put kazat najmodernije vatrogasne jedinice, nego evo slike staroga TAM-a, koji u nas malo stariji budi sjećanja na prve požare po Kozjaku, a prema izjavi domaćina, sazrija je za penziju i uskoro bi ga tribalo zaminit novo vozilo. Ionako je stariji nego dobar dil blogeri koji su došli na sastanak ...
... a osin toga, dom je pun zanimljivi detalji, ka ča je ova karikatura, ne znan koga bi domaćinima tribala predstavljat, ali ja se nikako ne mogu odlučit na koga me više podsjeća, mislin na naše domaće veterane, na Juru ili na Matu. Prezime in znate :-)
... susret je počeja, i sve je prošlo u najboljemu redu, za ča su se pobrigali, među ostalima, i ove dvi legende blogersko-vatrogasne provenijencije ...
... i da ne bi zli jezici promislili da su na Susretu bili samo stari, olinjali blogeri, ka ča san i sam, evo van dokaza da je bilo i puno lipšega svita ...
... a situacija se malo zagrijala, skoro pa u natjecateljskon smislu, kad je g. Lacković, u ime firme «Florijan» objavio da će njegova firma pokloniti digitalni fotoaparat ili LCD monitor «najplodnijem» adminu koji na vatrogasnom portalu objavi najviše postova, jedini uvjet da je mlađi od 25 godina ... efekat se već vidi na portalu, a ovo su direktni krivci i natjecatelji, gospodične i gospoda mladi blogeri. Samo naprid ...
.... i nakon ča smo odradili «službeni» dil skupa, uputili smo se malo u inspekciju Svete Nedilje ... di smo našli i zanimljivi kafići ....
... a i nas su našli, drugi kvarat @vatreni kacig u dijaspori. Treći kvarat je ipak bija malo dalje, u Krapini, pa ćemo Marinu pisat opravdani izostanak ...
... a mi Vas još jedan put svi skupa pozdravljamo uz:
«Doviđenja na 3. susretu blogera vatrogasaca!»
P.S. Skoro da san zaboravija: Najbolja strojarica među blogerima je dobila novu sitku...
... koja će jon sigurno bolje koristit vengo da leži NEGDI u skladištu i skuplja prašinu.
Thank you, Ilija, wherever you are ... Ja toliko! Po stoipedeseti put!  
I skoro san se zaboravija zafalit maloj @lajoni, za one slike ča nisan sam učinija ...
|
