Kako preživjeti skupoću...

utorak , 24.06.2008.

U doba galopirajućih cijena treba se znati snaći pa vam evo nudim nekoliko savjeta.

Ustanite se ujutro no ako želite uštedjeti nemojte se uopće ustajati. Ležite u krevetu sve dok vas glad ne sruši pa završite u bolnici na intezivnoj njezi. To samo po sebi znači par cjevčica no ako ste zdravstveno osigurani onda to i nije neki problem. Postupak ponoviti jednom mjesečno.

Kada trebate krenuti na posao odite na benzinsku pumpu i pitajte dali možete natočiti dec benzina. Ako uspijete naspite u svoj automobil i krenite na posao. Kada vam auto crkne nakon dvaest metara izađite iz auta i stavite natpis PRODAJE SE. Ako ne uspijete prodati auto odite i kupite još jedan dec benzina te ga što brže možete popijte. Onda ćete roknuti u nesvijest i opet se naći na intenzivnoj te ...znate već.

Sljedeća stavka je kruh. Skupite pare i kupite kilu kruha. Izrežite na tanke šnite, jednu šnitu ostavite a ostatak stavite u duboko no ako ste pametni već ste isključili frižider iz struje tako da nećete imati troška struje. Onu jednu krišku uzmite i kada svi ukućani sjednu za sto zaigrajte igru LETI LETI.

Kažite „Leti leti ....kruh“ i snažno ga bacite u zid. Ako djeca kažu leti vi kažite leti malo sutra i pojedite koricu. Sredinu dajte djeci a ženi kažite da sutra ona igra prva.

Kada dobijete onaj humor od plaće odite na gradski trg i bacajte novac u zrak. Kada sve pobacate prodaje priču novinarima o tome zašto ste bacili lovu i sigurno ćete dobiti više para nego što je bila plaća. Ako uspijete sve to uslikati pošaljite u novine koje plaćaju fotografije čitatelja.

Smeće ostavite kod susjeda a vodu možete sipati recimo na Plitvičkim jezerima, tamo ima dosta i neće se ljutit ako malo odvadite.

Prije spavanja ispričajte djeci priču o jedenju mesa a onda objasnite kako je to sve nestvarni svijet fikcije tj bajka. Bolje ih je odmah pripremit na sve što ih čeka.

Stalno forsirajte nudizam jer ćete manje novca trošiti na garderobu. Telefonirajte što više jer će vam dionica Teha te a bit vrijednija od 7 kuna kad krenete u mirovinu.

Čim dobijete rješenje o mirovini sav novac investirajte u kvalitetan štrik te se pod hitno objesite. Shvatićete kakav ste napokon mir dobili.....

Utakmica

nedjelja , 22.06.2008.

Večeras je napokon ta utakmica. Napokon dolazi i moje vrijeme. Kupio sam si dres i šal. Nije baš ni jeftino. Gledaćemo u našem omiljenom kafiću.
Kažu da su nabavili i onaj elke de. Plazme više nisu u modi. Ove su bolje. Imaju i onaj hajdemi. Malo ćemo i roštiljat i pit piva. Nabavili smo dvaest gajbi. Valjda će bit dosta za nas 6. Doće i ovi naši prijatelji pa valjda će i oni šta donjet. Znam da su rekli da će oni donjet cigle i kamenice a mi ćemo donjet motke.
Nismo još odlučili oćemol ove iz suprotnog tabora napast prije ili poslije poluvremena, oni kažu da je bolje na poluvremenu pa onda poslije utakmice.
Valjda se nećemo osramotit ko prošli put kad smo samo 112 prozora i 6 auta razbili i nijednog policajca uboli.

Nebi bilo loše malo ranije počet , oko 11 ujutro, ipak je utamica u 9 večeras, treba stić sve to popit.
A lijepo su mi govorili u specijalnoj školi da ne pijem prije mraka no biće mi mrak kad popijem koju.

A i ovaj normalni svijet se povuče u kuće prije mraka, ko da oni znaju šta valja. Ko da oni znaju kakav je to neponovljiv osjećaj gađanja ciglom i lupanja motkom, ko da oni znaju kako je lijepo psovat mater ovim drugima, ko da oni znaju kako je bit se sa ljudima u plavom, ko da oni znaju koliko je 2 plus 2.

Jedino što oni znaju je ko igra večeras.

Tja budala....jošitim da mozak opterećujem....

.

SHEITANS & EXIT festival

petak , 20.06.2008.

Postoji mogućnost da ako bi imali dovoljan broj glasova sviramo na najvećem festivalu u regiji EXIT FESTIVALU.

Ako vam nebi bio problem da uputite mail na adresu play@myexit.org a u subjektu upišite SHEITANS i to je to.

Ako vam se da proširite ovo dalje. Rok je 23.6.

Hvala

SHEITANS

Riport from Klagenfurt

srijeda , 18.06.2008.

Prije dva mjeseca su me izvukli na lutriji da mogu kupit karte za finale ali u varijanti da Hrvatska igra a nisam baš bio sa ti na parama jer je moralo se dat cca 5300 kuna u roku dva dana za nešto što će se možda desiti za dva mjeseca. Ako Hrvatska uđe u finale onda dobiješ karte a ako ne onda ti vrate pare uz mali gubitak od dvaes kuna.
Nije loše al da imaš viška para. I kako je ponuda propala postao sam ubjeđen da će Hrvatska uć u finale jer bi tada karte vrijedile jedno 10 puta više. Jednu bi na sebe ispuco a druga bi platila završetak albuma. No nea veze. Nek uđu pa šta bude. Ja sam se dokopao karte za utakmicu sa Poljskom i to u pravo vrijeme za 300 ojra da bi netom nakon toga Hrvatska klapila okupatore iz dojčlanda i ta ista karta se mogla kupit kod babe na budici u Klagenfurtu za 6 klikera. No nea veze.

Krenuli smo oko pola 7 ujutru nas petorica. Jedno 500 kila žive vage no kad bi na benziskoj izašli iz auta barem nije bilo mrkih pogleda već samo tapšanja po ramenu.

Poljski navijači iz Gdanjska sa tajerdhorsom


Smatrajući da je BDP u ojropskoj uniji ionako velik od kuće smo ponijeli 2 gajbe piva, 27 sendviča, dvi kile grickalica, frižider i cigara. Ni zrna žita neprijatelju. U biti raspitali smo se o cijenama hmeljskih napitaka u ostriji pa smo skontali da je bolje ovako.

Stigli smo u Klagenfrankfurt oko podne i parkirali se po propisima. Ostrijanci su stvarno sve perfekt organizirali. Sa kartom za utakmicu možeš šta oš. Svi prevozi su ti džabe unutar 18 sati oko utakmice. Samo pokažeš kartu.

Autobusom smo se dofurali do kentra grada i tam oje već polako počelo ludilo. Nisam baš nešto hodao previše po utakmicama no ovo je adiktivno. Adrenalin u svom najčistijem obliku. Navijačke pjesme, trube, zastave, pivo, galama, pivo i tako par sati.

Navijači u glavnoj štrase

Poslije toga smo krenuli na stadion zajedno sa poljacima koji su ful onako okej. Veseli, pijani i druželjubivi. Dijele i poljsko pivo. Izgleda da su se i oni raspitali o cijenama.



Onda se nesjećam jedno pola sata ničega.



Onda sam došo sebi nakoj jednog vuršta sa senfom.
Nestalo nam je pive pa sam ja otišao u BILLU koja se nalazi parsto metara od stadijona. Tamo je bila totalna invazija navijača tako da nisam htio smetat tete što rade, kojih uopće nije bilo na kasi nego sam pripremio kartu ako me ko šta pita i tiho im se zahvalio na tih desetak piva.
Fina samoposluga u doslovnom smilu riječi. Daje više takvih. To je marketing.

Na stadion smo ušli nekih satipo prije što je i dobra odluka jer onda prođeš bez gužve. Stadion je prekrasan. Cca 30.000 ljudi al je sve nekako pregledno. Imali smo super mjesta.




Utakmicu ste gledali pa nemam šta pričat. Povratak je bio dug i naporan. Tek kad smo se vratili onda smo skontali da nismo kupili vinjete za Austriju no imali smo sreće. Sve u svemu do jaja. Bilo , ponovilo se....

Rugala se rugalica

ponedjeljak , 09.06.2008.

Iziritiran ovim tekstom htjedoh reći.

Našao se mag hrvatskog pjevanja Sandi rugati gospođi Pevec i njenom nastupu na HRF. E pa da je bilo ko drugi već Sandi. Oličenje antitalenta, bezveznih pjesama, užasnog stajlinga i kvazi mačo imidža.
Još se naježim kad ga se sjetim u onoj kombinaciji sa brkovima, prslukom i kapicom. Jebena katastrofa.
Ili njegovi čuveni hitovi sa stihovima "razbiću svakog koga vidim sa tobom".

Onda je naravno narod skapiro da veze nema pa je počeo glumit zvjezdu po Bosni i Srbiji. No izgleda da su ga se i ostali zasitili. Valjda im je dosta one šizike (čitaj :plesa) sa razvrnutim koljenima. Sav ljut na hrvatske medije što mu nedaju "zasluženu" pozornost.

I onda mu gospođa Pevec (u čije glazbene kvalitete ne ulazim jer me niti ne tangira takva vrsta glazbe) smeta jer je bolje prošla od njega. Pa care odriješi kesu i kupi si kvalitetnu pjesmu jer sam očigledno ne znaš.

Naposlije jebeš čojka kojeg ostavi Branka Bebić....