Marketing
Riport from Klagenfurt
Prije dva mjeseca su me izvukli na lutriji da mogu kupit karte za finale ali u varijanti da Hrvatska igra a nisam baš bio sa ti na parama jer je moralo se dat cca 5300 kuna u roku dva dana za nešto što će se možda desiti za dva mjeseca. Ako Hrvatska uđe u finale onda dobiješ karte a ako ne onda ti vrate pare uz mali gubitak od dvaes kuna.
Nije loše al da imaš viška para. I kako je ponuda propala postao sam ubjeđen da će Hrvatska uć u finale jer bi tada karte vrijedile jedno 10 puta više. Jednu bi na sebe ispuco a druga bi platila završetak albuma. No nea veze. Nek uđu pa šta bude. Ja sam se dokopao karte za utakmicu sa Poljskom i to u pravo vrijeme za 300 ojra da bi netom nakon toga Hrvatska klapila okupatore iz dojčlanda i ta ista karta se mogla kupit kod babe na budici u Klagenfurtu za 6 klikera. No nea veze.
Krenuli smo oko pola 7 ujutru nas petorica. Jedno 500 kila žive vage no kad bi na benziskoj izašli iz auta barem nije bilo mrkih pogleda već samo tapšanja po ramenu.
Poljski navijači iz Gdanjska sa tajerdhorsom
Smatrajući da je BDP u ojropskoj uniji ionako velik od kuće smo ponijeli 2 gajbe piva, 27 sendviča, dvi kile grickalica, frižider i cigara. Ni zrna žita neprijatelju. U biti raspitali smo se o cijenama hmeljskih napitaka u ostriji pa smo skontali da je bolje ovako.
Stigli smo u Klagenfrankfurt oko podne i parkirali se po propisima. Ostrijanci su stvarno sve perfekt organizirali. Sa kartom za utakmicu možeš šta oš. Svi prevozi su ti džabe unutar 18 sati oko utakmice. Samo pokažeš kartu.
Autobusom smo se dofurali do kentra grada i tam oje već polako počelo ludilo. Nisam baš nešto hodao previše po utakmicama no ovo je adiktivno. Adrenalin u svom najčistijem obliku. Navijačke pjesme, trube, zastave, pivo, galama, pivo i tako par sati.
Navijači u glavnoj štrase
Poslije toga smo krenuli na stadion zajedno sa poljacima koji su ful onako okej. Veseli, pijani i druželjubivi. Dijele i poljsko pivo. Izgleda da su se i oni raspitali o cijenama.
Onda se nesjećam jedno pola sata ničega.
Onda sam došo sebi nakoj jednog vuršta sa senfom.
Nestalo nam je pive pa sam ja otišao u BILLU koja se nalazi parsto metara od stadijona. Tamo je bila totalna invazija navijača tako da nisam htio smetat tete što rade, kojih uopće nije bilo na kasi nego sam pripremio kartu ako me ko šta pita i tiho im se zahvalio na tih desetak piva.
Fina samoposluga u doslovnom smilu riječi. Daje više takvih. To je marketing.
Na stadion smo ušli nekih satipo prije što je i dobra odluka jer onda prođeš bez gužve. Stadion je prekrasan. Cca 30.000 ljudi al je sve nekako pregledno. Imali smo super mjesta.
Utakmicu ste gledali pa nemam šta pričat. Povratak je bio dug i naporan. Tek kad smo se vratili onda smo skontali da nismo kupili vinjete za Austriju no imali smo sreće. Sve u svemu do jaja. Bilo , ponovilo se....
Post je objavljen 18.06.2008. u 10:14 sati.