Večeras je napokon ta utakmica. Napokon dolazi i moje vrijeme. Kupio sam si dres i šal. Nije baš ni jeftino. Gledaćemo u našem omiljenom kafiću.
Kažu da su nabavili i onaj elke de. Plazme više nisu u modi. Ove su bolje. Imaju i onaj hajdemi. Malo ćemo i roštiljat i pit piva. Nabavili smo dvaest gajbi. Valjda će bit dosta za nas 6. Doće i ovi naši prijatelji pa valjda će i oni šta donjet. Znam da su rekli da će oni donjet cigle i kamenice a mi ćemo donjet motke.
Nismo još odlučili oćemol ove iz suprotnog tabora napast prije ili poslije poluvremena, oni kažu da je bolje na poluvremenu pa onda poslije utakmice.
Valjda se nećemo osramotit ko prošli put kad smo samo 112 prozora i 6 auta razbili i nijednog policajca uboli.
Nebi bilo loše malo ranije počet , oko 11 ujutro, ipak je utamica u 9 večeras, treba stić sve to popit.
A lijepo su mi govorili u specijalnoj školi da ne pijem prije mraka no biće mi mrak kad popijem koju.
A i ovaj normalni svijet se povuče u kuće prije mraka, ko da oni znaju šta valja. Ko da oni znaju kakav je to neponovljiv osjećaj gađanja ciglom i lupanja motkom, ko da oni znaju kako je lijepo psovat mater ovim drugima, ko da oni znaju kako je bit se sa ljudima u plavom, ko da oni znaju koliko je 2 plus 2.
Jedino što oni znaju je ko igra večeras.
Tja budala....jošitim da mozak opterećujem....