Živijo Dayton

subota , 26.11.2005.

Sinoć kasno po našem vremenu, točnije jedno 6 sati poslije sedme reprize "Dadilje" na erteelu u Washingtonu su ćelavci točnije čelnici vodećih BiH stranaka postigli dogovor o ključnim pitanjima. Nakon višemjesečnih pregovora napokon je usuglašen tekst izjave koja je bila prepreka da se BiH priključi pregovornim pregovorima o pregovaranju pristupanju organizaciji "Prijatelji Burundija". Sastavljen je i tekst koji su potpisali ćelavci a koji sadrži osnovna pitanja i odgovore koji muče sve vođe političkih stranaka u BiH. Tako je usuglašeno sljedeće:

1. Ustajanje u nastavku pregovora – oko podne
2. Kafenisanje – do 14 sati
3. Doručak – švedski, norveški i danski stol.
4. Ručak – odma poslije doručka
5. Šetnja - radi bolje probave, koristiti audije A8
6. Večera – kalemi se na ručak.
7. Menu – (ovdje je bilo najviše sporova)- predstavnici stranaka se slažu a da se niko nebi ljutio da se na meniju nađe i pečeno prase i janje te rešije pečeno jare. Ukoliko nebude koncenzusa ili veta za desert ide vol većih dimenzija
8. Svo vrijeme zalijevati hrvackim vinom, srpskom prepečenicom te sarajevskim pivom.
9. Ko ostane zadnji, radi anexe.
10. I 9 tačaka je dosta.

I američki zamjenik tajnice portira u Bijeloj kući se složio sa potpisanim te je kao voditelj pregovora ushićeno uskliknuo: HIK. Na PRESS konferenciji pročitana je i dubokoumna zajednička izjava svih učesnika (malo mamurnih ali spremnih za nove izazove jer dnevnica je pravo dobra) koja glasi: OVO JE MALI KORAK ZA ČOVJEČANSTVO A JOŠ MANJI ZA BOSNU I HERCEGOVINU.

Statisti

utorak , 22.11.2005.

Pošto nema pravog filma bez statista tako je i čika Branko Šmit odlučio pozvati statiste da oplemene njegov uradak. Narod ko narod inače stidan međutim kada je prostrujala ključna riječ vezana za statiste a to je da je dnevnica 40 KM (cca 160 kuna) e onda se situacija drastično promijenila. Tako režiser svakog dana može birati između 100-tinjak kandidata. A što ima kandidata....

Trenutno je glavna statistička (vidiš kako se riječ može okrenuti) zvijezda izvjesni Panko. Toliko je oduševio režisera i Ivu Gregurevića da su odlučili ga angažirati i u narednim projektima. Njega su jedino ponovno pozivali na snimanje svih ovih dana. Inače Panko je rođen za karakterne uloge. Ima facu Clark Gablea. Samo što Clarck nije imao jedno 72 bradavice raznih promjera. Panko je vrstan govornik. Samo ga u životu jebe što uglavnom nema sugovornika tj. priča sam sa sobom. No to ga je izgleda i lansiralo u svijet filma. Komentari iz publike su bili da je ova kineskinja, glavna glumioca najebala ako ju Panko poljubi jer čim ju takne svojim bradavicama ima da odleti na 7 nebo. Iako znam da glumci svašta rade na setovima čisto sumnjam da bi za velike pare poljubila Panku.

Tu je i bivši krčmar Sunja. Sada vodi radnju robe široke potrošnje koja ima nekih 18 artikala. Angažiran je zajedno sa svojim autom. Golf I, neki prototip model. Šuška se da će poslije snimanja Golf ići u Zagreb u antikvarijat za old tajmere. Sunja već trlja ruke jer eto novih 6 artikala u radnju. Kada sam već spomenuo razne scene u filmovima tako je ponuđeno 400 eura za scenu pretrčavanja neke livade sa završnim skokom u rijeku Savu. Kvaka je što statist mora biti gologuz. Jedini hrabri kandidat je ispao iz konkurencije jer ima poveću ćunu pa se režiser uplašio da se ne saplete u "kabl" prilikom trčanja te se ozlijedi.

Otac mog prijatelja se isto ponadao dobroj dnevnici pa se prijavio no dobio je da kopa neku rupu. To su ponavljali više puta pa je na kraju pobro pošteno odradio svojih 40 maraka. A i rupa je bila zavidna. Onda je moro ćopat neki kruh. No kako nije dobro glumio stalno je ponavljao scenu. Na kraju mu je ruka propala skoro do lakta u kruh dok ga nisu zamijenili.

Jedan lokalni kroner se dobro snašao u filmu jer su snimali scenu kao fol ukafani. Džaba cuga i plus dnevnica. Idealno. No potjeralo ga pišat. I taman kad je krenuo režiser se izdere:

"Nazad, snimamo!!!". I on se moro vratit. I jebi ga. Mjehur nije izdržo. Scena će biti pravo autentična.

Ovaj post je malo poduži jer večeras u emisiji Nives Ivanković na HRT 1 možete sigurno vidjeti nekek od nabrojanih likova. Emisija počinje oko 20:30. Pa uživajte....

Put bostana...

ponedjeljak , 21.11.2005.

Ovih dana se u mom kraju snima film. Ne, nije američki nego hrvatski igrani film. Film se zove "Put lubenica" (Bostan=lubenica)i govori o tome kako se 10-tak Kurda prije par godina utušilo pri pokušaju prelaska rijeke Save. I tako je moj kraj okupiran sa ljudima iz Jadran filma koji na prohladnom vremenu pored rijeke Save snimaju kadrove za ovaj 11 miliončića kuna vrijedan uradak. Inače čika Ivo Gregurević je isto odavde pa je on dosta izlobirao da se film uopće snima te je nagovorio čika redatelja Branka Smidtha da se to baš odradi u Posavini. E sad, na ovu vijest ste vrlo lako mogli nabasati ovih dana u svim HR medijima no to nije glavna tema ovog posta. UmOrni Konj ne bi bio on kada vam nebi donio drugu stranu priče koju nećete pročitati niti u jednim novinama...ovo će biti priča o .....

Diplomatske aktivnosti

utorak , 15.11.2005.

U sklopu prikupljanja podrške međunarodne javnosti primjer Salamander i precjednik Pesić su se uputili u daleke zemlje kako bi objasnili stranim državnicima da Rvacka ulazi u pregovore te da ih oni u tome snažno podupru. Tako je primjer Salamander posjetio bratsku i nerazvrstanu zemlju Zaključanistan te sa diktatorom Tulumbaijem razgovarao o tečnim problemima. Tulumbai je pravo dočeko primjera te organizirao mali prigodni trbušni ples svojih sunarodnjakinja. Nakon iscprnih razgovora koji su trajali 6 minuta primjer Salamander se obratio okupljenom pučanstvu sa riječima:
"Khm, kašljuc, yes". Okupljena masa je burno pozdravila ovaj nadahnuti i inspirirani govor Rvackog primjera te je svih 18 okupljenih (a pravi je kuriozitet da Zaključanistan ima čak 17 stanovnika te se smatra da je bijo i jedan strani novinar) tražilo bis. Nakon toga su državnici pristupili "screeningu" plesačica u privatnim odajama.
Gotovo paralelno precjednik Pesić se uputio u susjednu nam i komšijsku Bosnu te živahnom diplomatskom aktivnošću pobrao simpatije članova svoje uže obitelji. U jednom trenutku se desila i mala neprijatnost kada je par prosvjednika demonstriralo uz povike:
"Oćemo Ploče, oćemo Ploče"
Precjednik je šeretski riješio i taj problem te prosvjednicima podijelio par singlica Mate Miše Kovača sa pjesmom "Upucah se dva tri puta al pancirka ne popusti".
Na povratku je u Turbetu na planini Vlašić prisustvovao ceremoniji otvaranja kioska "Kod Ede" što su propratile brojne lokalne amaterske radio stanice. I na samom kraju dok je precjednička kolona sipala gorivo na benzinskoj pumpi "Raspjevani dizel", gazda benzinske Himzo Oktan je uručio precjedniku počasni doktorat svoje benzinske za najboljeg kupca lože.
Kako izvještavaju naši reporteri ove dvije posjete će zasigurno doprinjeti da Rvacka sigurnim koracima otputuje u Ojropu...pa makar bilo koje godine....


NAPOMENA: Ovaj post je premijerno objavljen na portalu sitneribe.cromma.com

Biznis u magli...

četvrtak , 10.11.2005.

Koja magluština. Ko u Amarcordu. Vozim se tako na posao i sjetih se jedne pričice koju ostvariše par nadobudnih te snalažljivih managera iz mog kraja. Prije rata zapucali oni na nekakav poslovni sastanak u Makedoniju. I negdje u okolici Niša ufati njih takva magluština da se nije vidio ni prst u oku. I dosjete se oni da pošto su na auto cesti samo prate teretnjaka ispred sebe i da će to biti najbolji način da dođu gdje li već idu. I pičili oni za njim jedno sat vremena i sve ide ko podmazano. On skrene oni skrenu. On pravo oni za njim. Kad nakon jedno dva sata šleper stade i ne mrda. Oni isto stali. Jedino svijetle zadnja svjetla od kamiona. Ne znaju oni šta bi sad no odlučiše da sačekaju koji minut. Kad im je dopizdilo izađe vođa puta i ode do kamiondžije. Ugleda on njega kako nešto majstoriše oko kabine i upita ga:

"Alo ba šta si stao?"
"Kako šta sam stao?" uzvrati kamiondžija
"Pa ajde vozi dalje, vidiš da mi idemo za tobom zbog magle"
"E pajdo ja ne idem dalje"
"Pa kako ne ideš dalje?" zbunjola upita
"Pa ja sam stigo svojoj kući"

Kad oni stvarno kod čovjeka u dvorištu. Pobro lijepo vozio kući a oni za njim, pa kud puklo da puklo. Fino ga dopratili pa sad ajde nazad. Nisam ih nikad pitao jel ih pozvao na piće kad su već u gostima...

Još jedan...

četvrtak , 03.11.2005.

Djedu je 18-godišnji unuk koji stalno sjedi pred kompjuterom počeo pošteno ići na živce, pa mu priđe i reče;

"Kad sam bio tvojih godina, išao sam s prijateljima u Trst, upali smo u prvi bordel, sve im pojeli, sve popili, istorbali sve kurve, konobaru popišali šank i otišli bez plaćanja!"

Malomu se ideja jako dopala. Vrati se za dva tjedna, sav modar, pretučen, zavijene glave... pa ga djed upita " Kog si vraga radio???"

"Tja, isto što i ti! Išao sam s prijateljima u Trst, upali smo u prvi bordel, sve im pojeli, sve popili, istorbali sve kurve, konobaru popišali šank i kad smo htjeli otići bez plaćanja došli su iz sobe tri gorile i ubili boga u nama!"

"Pa dobro, s kim si ti to išao u Trst?" upita djed

" S Generalturistom odgovori mladac, " a ti?

" S partizanima "

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.