Kod doktora

četvrtak , 04.08.2005.

Danas sam išo kod doktora. Nešto me flatulencija zejebava pa sam ipak moro otić kod stručnjaka za te stvari. Mrzim ić kod doktora jer moram na auto prikolicu kačit. Sve sam lijepo potrpo u prikolicu i stigo u Dom zdravlja. Htjedoh da se parkiram kad naiđe čuvar.
"Alo jarane, nemoreš se tu parkirat"
"Ali gospodine pa samo je jedno auto parkirano a ima 19 slobodnih mjesta?"
"E moj jaro, rezervirano, znaš kako to danas ide"
"Kako rezervirano, pa za koga"
"E jaro to ti je poslovna tajna"
Vadim 10 eura i pružam mu.
"Aj kad si navalio, eno moreš pored mojeg japanca" i pokaza na jedino auto na parkingu. Neki "datsun" iz drugog svjetskog rata. Parkiram se i idem prema ulazu.
Na porti se moraš najavit.
"Dobar dan, trebam kod doktora Kasapića"
Ne jebu me dva posto. Gledaju utakmicu.
Kucam još jednom.
"Alo gospodo, jel vi radite?"
Ne jebu me 3 posto. Na pult stavljam šteku Drine i pečeno pile umotano u foliju. Guram polako prema naprijed. Jedan se ustaje.
"A đe je kruh?" pita jedan u majici FK Zadrugar
"U jebote zaboravio" rekoh i pružih 20 maraka da si oni sami kupe.
"E pajdo nemoremo nas trojica napuštat radno mjesto, eno ti trgovine preko puta pa kupi"
Šta ću sad. Odem tamo i kupim dvije kile kruha a flatulencija mi proradi. Prodavačica me išćera vani. Ovi me napokon puštaju. Krenem preko stepenica kad čistačica zaurla:
"Vole jedan nepreženi nesmiješ tuda!!!!Sad sam oprala"
Nisam ju puno pito nego sam samo dao 10 maraka.
"Samo ti sinko gazi opraću ja opet." Kucam na vrata ordinacije doktora Kasapića. Tišina. Kucam opet. Ništa. Kucam treći put ali značajno jače. Tajac. Otvorim vrata i provirim
"Aaaaaaaaaaaa, maaaarš napoljeeeeeee!!!!Ko ti je reko da uđeš!!!" zaurlika neka sestra sa varikiniziranom frizurom. Čekam ispred. Prošlo je 23 minute. Sestra izlazi. Prolazi pored mene kao da ne postojim. Vraća se iz WC-a nakon 6 minuta.
"Štas ti trebo? I ko ti je reko da bez poziva ulaziš?" reče i pripali Drinu, mostarsku, jeftiniju.
"Ja trebam kod Kasapića, dali je tu?"
"Imaš li zakazano?"
"Nemam, al me prićeralo, evo opet nadolazi jedan" rekoh i prdac se otkači samostalno. Zveče hodnici bolnice. Sestra se odvali smijat.
"Ala mali pali"
Dajem joj 20 maraka u džep i ona nesta unutra. Zove me nakon 20 sekundi
"Izvolite, doktor će vas primiti"
Ulazim. Doktor sjedi za svojim stolom, pije konjak i čita Start.
"Dobar dan doktore"
Ne jebe me 4 posto. Sjedam preko puta njega. Nakon 5 minuta podigne glavu.
"Koi s ti?"
"Ja sam vaš pacijent, sjećate se? Flatulencija"
"Ne znam smijem li te danas pregledat, praznik je u Maleziji a oni su naša bratska zemlja"
"Samo malo doktore" rekoh i brzo otrčim niz stepenice prduckajući na svakoj po jednom. Kao neka sinfonija u Guz duru. Odem do prikolice i isteram dvoje svinja. Nekako poteram svinje uz stepenice i pravo u kancelariju kod doktora.
"Evo ih doktore, pravi domaći, baš kako vaša gospođa voli"
"Kako ti znaš da ona voli sa svinjama, ovaj svinje?"
"Pa vi ste mi rekli, sjećate ste da sam vam prošli put donio dva mala a sada evo i dva veća jer je gospođa rekla da su oni previše mali"
"Ah da, no dobro ajd svuci gaće i naguzi se"
Skinem gaće i naguzim se. Doktor uzme stetoskop i prisloni ga na moju guzicu.
"Hm….hm….nije dobro….nije dobro"
"Šta nije dobro doktore?"
"Velika su kretanja u tebe"
"Jesu doktore, evo i sada se jedan kreće prema vama"
"Kako?" upita doktor
Prrrrrrrrrr. Opalih projektil pravo u doktora.
"Uffffff, pravi kapitalac" reče doktor i uze neki čepić i ugura ga u dupe.
"Evo, sad nebi trebo imat problema, jer zapečaćena puška ne puca"
"E fala ti doktore ko bratu" rekoh i taman se okrenuh da mu zahvalim kad opali bez najave.
"Jooooojjjjjj" dreknu sestra koju čep pogodi u oko
"Oprostite, molim vas, evo odvešću vas kod očnog da vas popravi"
"Napolje, napolje" zaurla doktor "ova terapija je završena!!!!"
Pokupim stvari i uzmem čepić.
"Alo stani malo, participacija za čepić je 20 maraka"
A taman mi je toliko i ostalo…..