Radio

subota , 15.01.2005.

Napisao sam post u autu a danas ga pišem u radijskom studiju. Opleo (čitaj: pustio u eter) sam grupu Jet "Ar ju gona bi maj grl". Samo me ta pjesma odma podsjeti na mobitele. Genijalan album. Najbolji u zadnjih 5 godina koji sam čuo. Stao je rame uz rame sa Guns and Roses Apettit for Uništavanje. Sada sam napravio mali zajeb pa pusti Boba Dylana a ono pjesma traje 8 minuta. toliko o mojoj koncepciji dinamične emisije. Inače emisija je o klađenju. Sufram po internetu i onda to prenosim svojim vjernim slušateljima, a onda njih 6 odma trk u kladionicu pa roknu pare na ono što su čuli u mojoj emisiji. Pa me poslije vikenda ganjaju kada naravno spuše lovu.
Trenutno svira Anouk…..Nisu loši, malo me podsjećaju u nekim dijelovima na Rage against Mašin. Malo sam pričo a sada sam pušćo Linkin Park. Ima babe da pošize. Zašto babe pitate se (vas dvojica koji čitate moj blog), zato što poslije moje emisije ide emisija o izvornoj glazbi pa se svi stariji od 60 napendere pored radija da slušaju najpopularniju emisiju ove radio stanice, i to ne samo 60 godišnjaci nego i veliki broj mlađih.
Baš fora, prvo Jet pa onda Mara i derventske lole. Nema veze sada piči Supergrass, nije loša pjesmica. Prije nego što sam dofurao do studija išao sam oprati auto i onda naravno vječno Nostradamusovo proročanstvo ili možda bolje reći pravilo: KIŠA MORA PASTI!!! Vrebao sam priliku i čim sam ga ućero u perionicu pade mi kap na glavu. No bolje kap na glavu nego kap u glavi pomislih. I opran je. Biće kiše večeras…..ko da gledam…..možda već i pada. Mrsko mi više pisat, odoh završit i odjavit emisiju…..laku noć Ameriko…..đe god bila…..

Putujući post

srijeda , 12.01.2005.

Odlučio sam da ovaj post napišem u autu. Pravi putujući blog, pa kad mogu oni iz Dubajia i Afrike mogu i ja iz Bosne. Osjećam se kao moderni Džek Keruak. On d roud bejbe. Magla u Posavini je katastrofična. Ponaša se kao živo biće. Diže se i spušta. Nemaš pojma kada kada će da se pojavi. Voziti se mora oprezno ali vozim se micubiši pađerom vrijednim 50 milja ojra, tj . vozi ga moj šef a ja tipkam dok on sa zanimanjem gleda šta ja to tipkam. On se upravo obrijao u wc-u benzinske pumpe jer pičimo na sastanak u Tuzlu a on se noje stigo obrijat pa je kupio britvicu i sapun na pumpi pa se brijo u ćenifi koja nema niti ogledalo. Možda zato sada krvari jer se zgiljio nasljepo. Ma ajde prestaće do Tuzle, ako ne iskrvari. Valjda neće, jer onda nebi stigli na sastanak. Prošli smo tržnicu Arizona, svojevrstan fenomen Balkana ali o njoj ću u drugom postu. Sa desne strane mi se nalazi dugi red drvenih baraka koji izgleda da je neka vrsta tržnice, sve izgledaju isto i na svakoj koja je otvorena možeš vidjeti iste proizvode, kupusa najviše i nekih blago retardiranih jabuka. Super piči ovaj moj aj bi em er pedeset jedan tink pad turbo niđa indžekšon bez namakanja. Saćemo stići još malo u Srebrenik. Prolazimo pored restorana koji se zove "Kod Avdage". Mislim da unutra more stat jedno sto iljada ljudi. Benzinskih pumpi ima otprilike na svakih 100 metara ili jedno 2 benzinske po glavi stanovnika. Inače kada putujem kroz Bosnu uživam promatrati razne nazive trgovina, restorana ili kafana. Evo upravo sa desne strane ima restoran koji se zove ESTRADA, nemožeš belivit, po izgledu bi ga prije nazvao "Posljednja šansa socijalnih slučajeva"
Sa lijeve strane restoran ANDOLIJA, mogli su ga nazvat i KAFETINIJA ili KOLDREXOVO. Sigurno nebi jeo na takvom mjestu.
Magle nema, fino je, sunčano. Jutros je bilo puno friškije. Sreća da sam opet obukao duge gaće pa mi i nije tako zima.
Prošli smo Srebrenik, fino se izgradio, lijep primjer za ostatak države.
Obavišmo posao. Opet sam bio na sastanku gdje se realizirala gadna lova a ja sa 100 maraka u džepu. Klasika. Moram se konzultirati sa Uspjehom, nešto nije u redu sa mnom. Pored nas je upravo prošao autobus poduzeća fakin nevjerojatnog imena, HAZARD. Firma se zove HAZARD, da dobro ste pročitali, ako uopće čitate ovaj blog. Zamislite koji bi to reklamni slogan bio: PUTUJTE SIGURNO SA PODUZEĆEM HAZARD. Magla i dalje oscilira a ajbi em u mom krilu pichi. Samo me malo zabrinjava ona nedavno pročitana činjenica o zagrijavanju muda ako držite laptop u krilu. Nema veze, valjda će me duge gaće makar malo zaštiti….
E još damije kakav transmiter da preko ve lana šutnem ovaj tekst na blog prije nego što se vratim kući to bi onda bio potpuni putujući post. Svratićemo na Arizonu na klopu pa ću onda plasirati i jedan post odande. A sada odoh malo zadrijemati……

O pravima i nepravima...

utorak , 11.01.2005.

Samo se pitam kada će i u Hrvatskoj krenuti….narodnjaci na teveliziji….Novogodišnji program u Bosni je bio ludilo…u republici srpskoj je veselje počelo negdje oko 31.12. prošle godine i još uvijek traje…sada je bio pravoslavni Božić, pa nova godina tako da mi sretnici sa antenama od 20 maraka možemo uživati bolje nego neko sa kablovskom. Eh… a nekada je bilo još i bolje. Film ima premijeru u Ameriki i odmah nakon nekoliko dana i mi ga imamo na TV. Dobro netrebam se toliko žaliti jer ipak u naše video klubove dođe dva dana nakon američke premijere pa mi onda reklame na hrvatskim televizijama dođu smješne kada najavljuju filmove koje smo mi gledali prije 4 mjeseca. No i tome će vjerojatno doći kraj ali smo se barem nauživali.
Tako recimo nedavno na bijeljinskoj televiziji vidim oglas:
"Snimanje kompletnog albuma narodne muzike sa pjesmama, aranžmanima, spotovima i terminima na televizoru…10.000 evra….broj mjesta ograničen", nešto u tom stilu ali prilično točno sam napisao. Zamisli sad da im se javi samo 10 infantila koji imaju lovu i žele slavu…..100.000 eura (izračun uradio autor teksta, za čitaoce bez digitrona) a javilo ih se sigurno mnogo više. Viđao sam takve tipove na toj televiziji. Ima neki koji ima umjetničko ime IZONI (bez komentara) i glavni hit mu je bio "Hej ba šta ima ba hej ba sarajlija" doslovno sam prenio refren. Al pajdo je na televiziji. Boli ga briga, plesaljke skaču oko njega, nastupa po restoranima za parsto maraka i dobro mu je…jede, pije i dobije lovu…vjerojatno da i lakih žena bude. OĆU I JA U POPULARNE PJEVAČE BILO KOJE GLAZBE!!!!!!!!

Hitmejker

četvrtak , 06.01.2005.

Eto, opet sam poslo mail na jedno 10 adresa koje izdavačke kuće tako slavodobitno postave na svoje stranice i naravno da nema odgovora. Pa kako da ja onda postanem poznati kompozitor ili pjevač. Godinama isti fakin problem. Isto tako dok sam radio u keš end keri centrima ovdje u Bosni slao sam mejl na brdo nekakvih adresa trgovačkih kuća i benčmark je bio poražavajući…
Svi su stavili adrese a niko živ ne odgovara…ok čast izuzecima…njima 3.
No bilo kako bilo ako neko želi pjesmu ja ju napravim po narudžbi …..vi samo obezbjedite studio i producenta i pare naravno….svaka 5. pjesma gratis….Za izradu cijelog albuma posebni popusti….
Siguran sam da su bolje od pjesama koje ovdje možete čuti….
Zadnji biseri narodnjaka:
"Nije Ana nije Marija….ona je moja Ana Marija"
Nevjerojatno….i to kao neki hit…..