Putujući post

srijeda , 12.01.2005.

Odlučio sam da ovaj post napišem u autu. Pravi putujući blog, pa kad mogu oni iz Dubajia i Afrike mogu i ja iz Bosne. Osjećam se kao moderni Džek Keruak. On d roud bejbe. Magla u Posavini je katastrofična. Ponaša se kao živo biće. Diže se i spušta. Nemaš pojma kada kada će da se pojavi. Voziti se mora oprezno ali vozim se micubiši pađerom vrijednim 50 milja ojra, tj . vozi ga moj šef a ja tipkam dok on sa zanimanjem gleda šta ja to tipkam. On se upravo obrijao u wc-u benzinske pumpe jer pičimo na sastanak u Tuzlu a on se noje stigo obrijat pa je kupio britvicu i sapun na pumpi pa se brijo u ćenifi koja nema niti ogledalo. Možda zato sada krvari jer se zgiljio nasljepo. Ma ajde prestaće do Tuzle, ako ne iskrvari. Valjda neće, jer onda nebi stigli na sastanak. Prošli smo tržnicu Arizona, svojevrstan fenomen Balkana ali o njoj ću u drugom postu. Sa desne strane mi se nalazi dugi red drvenih baraka koji izgleda da je neka vrsta tržnice, sve izgledaju isto i na svakoj koja je otvorena možeš vidjeti iste proizvode, kupusa najviše i nekih blago retardiranih jabuka. Super piči ovaj moj aj bi em er pedeset jedan tink pad turbo niđa indžekšon bez namakanja. Saćemo stići još malo u Srebrenik. Prolazimo pored restorana koji se zove "Kod Avdage". Mislim da unutra more stat jedno sto iljada ljudi. Benzinskih pumpi ima otprilike na svakih 100 metara ili jedno 2 benzinske po glavi stanovnika. Inače kada putujem kroz Bosnu uživam promatrati razne nazive trgovina, restorana ili kafana. Evo upravo sa desne strane ima restoran koji se zove ESTRADA, nemožeš belivit, po izgledu bi ga prije nazvao "Posljednja šansa socijalnih slučajeva"
Sa lijeve strane restoran ANDOLIJA, mogli su ga nazvat i KAFETINIJA ili KOLDREXOVO. Sigurno nebi jeo na takvom mjestu.
Magle nema, fino je, sunčano. Jutros je bilo puno friškije. Sreća da sam opet obukao duge gaće pa mi i nije tako zima.
Prošli smo Srebrenik, fino se izgradio, lijep primjer za ostatak države.
Obavišmo posao. Opet sam bio na sastanku gdje se realizirala gadna lova a ja sa 100 maraka u džepu. Klasika. Moram se konzultirati sa Uspjehom, nešto nije u redu sa mnom. Pored nas je upravo prošao autobus poduzeća fakin nevjerojatnog imena, HAZARD. Firma se zove HAZARD, da dobro ste pročitali, ako uopće čitate ovaj blog. Zamislite koji bi to reklamni slogan bio: PUTUJTE SIGURNO SA PODUZEĆEM HAZARD. Magla i dalje oscilira a ajbi em u mom krilu pichi. Samo me malo zabrinjava ona nedavno pročitana činjenica o zagrijavanju muda ako držite laptop u krilu. Nema veze, valjda će me duge gaće makar malo zaštiti….
E još damije kakav transmiter da preko ve lana šutnem ovaj tekst na blog prije nego što se vratim kući to bi onda bio potpuni putujući post. Svratićemo na Arizonu na klopu pa ću onda plasirati i jedan post odande. A sada odoh malo zadrijemati……