|
Godinama kasnije, Bruno će ustanoviti da je malograđanski svijet - koji čine radnici i niži činovnici - snošljiviji, susretljiviji od svijeta mladih marginalaca, koje su u ono vrijeme zastupali hippiji. "Mogu se prerušiti u doličnog činovnika, i biti prihvaćen od takvih", rado si je govorio Bruno. "Dovoljno je da kupim odijelo, kravatu i košulju — sve zajedno 800 franaka na rasprodaji u C&A; zapravo je dovoljno gotovo samo da naučim vezati čvor na kravati. Ostaje, istina je, problem auta - to je u biti jedina poteškoća u životu nižeg činovnika; no moguće ju je svladati, uzme se kredit, radi se nekoliko godina i uspije se. Nasuprot tome, bilo bi beskorisno da se prerušim u marginalca: nisam ni dovoljno mlad, ni dovoljno zgodan, ni dovoljno cool. Ćelavim, sklon sam debljanju; s godinama sam sve tjeskobniji i osjetljiviji, i sve me više pogađaju znaci odbijanja i prezira. Jednom riječju, nisam dovoljno prirodan, odnosno dovoljno životinja — a to je neizlječiva mana: ma što rekao, ma što učinio, ma što kupio, nikada neću uspjeti prevladati taj hendikep, jer problem je po težini upravo prirodni hendikep". Život usmjeren prema nekom cilju ostavlja malo mjesta uspomenama. Bruno se stoga nije osjećao osobito potaknutnim da se ekonomskim uspjehom izdigne nad svojim suvremenicima. Na profesionalnoj razini - vrlo razumno - jedini mu je cilj bio utopiti se u toj "širokoj srednjoj klasi bez čvrstih granica", kako ju je kasnije opisao predsjednik Giscard d'Estaing. No ljudsko je biće sklono uspostavljati hijerarhije, ono se žarko želi osjećati nadmoćnim sebi sličnima. ...promatrajući prošlost, čovjek uvijek ima dojam - vjerojatno varljiv - određenog determinizma. To su okolnosti u kojima je, jedne srpanjske noći 1974., Annabelle stekla bolnu i konačnu spoznaju o svojem osobnom postojanju. Dok se životinjama ono ukazuje u vidu tjelesne boli, u ljudskim zajednicama osobno postojanje postiže punu samosvijest tek posredstvom laži, s kojom se ono u praksi može stopiti. Osobno postojanje i osjećaj slobode koji iz njega proistječe tvore prirodne temelje demokracije. U demokratskom sustavu, odnosi medu pojedincima u klasičnom su slučaju uređeni na ugovorni način. Svaki ugovor koji krši prirodna prava jedne od ugovornih strana, ili u kojem ni su jasno navedeni uvjeti njegova raskidanja, samim se tim smatra ništavnim. Usred sveopćeg divljaštva prirode, ljudska su bića katkad (rijetko) uspijevala stvoriti malene oaze topline ozračene ljubavlju. Malene, zatvorene, samo odabranima dostupne prostore, kojima je vladalo uzajamno poštivanje i ljubav. U širem smislu, televizija, naročito TF1, neprestano je nudila lekciju iz dostojanstva. U mladenačkom je dobu Michel vjerovao da patnja čovjeku podiže dostojanstvo. Još se događaju kratki trenuci depresije, tuge i sumnje; no lako ih se otklanja lijekovima, anti-depresivi i anksiolitici znatno su napredovali. 'Jedinim kubičnim centimetrom izliječi deset osjećaja.' Ja živim od plaće, u iznajmljenom stanu, svojem sinu nemam što prenijeti u nasljedstvo. Ne mogu ga podučiti nikakvom zanatu, čak ni ne znam čime bi se jednog dana mogao baviti: pravila koja sam naučio ionako za njega više neće važiti, živjet će u nekom drugom svijetu. Prihvatiti ideologiju neprestane promjene znači pristati da se čovjekov život svede isključivo na njegovu osobnu egzistenciju, a da prošle i buduće generacije u njegovim očima izgube svaku važnost. Laž je korisna kad omogući preobrazbu stvarnosti, pomisli; ali kad preobrazba ne uspije, ostane samo laž, gorčina i spoznaja laži. Promišljajući događaje koji nas u životu trenutno zaokupljaju, neprestano se kolebamo između vjerovanja u slučaj i očiglednosti determinizma. Međutim, što se tiče prošlosti, više nemamo nikakve sumnje: doima nam se razvidnim da se sve odvilo kako se doista i moralo odviti. "Ja ne služim ničemu", reče Bruno u tonu pomirenosti sa sudbinom. "Nesposoban sam uzgajati svinje. Nemam pojma o proizvodnji kobasica, vilica ni mobitela. Nijedan od tih predmeta koji me okružuju, koje upotrebljavam ili žderem, nisam u stanju proizvesti; nisam čak u stanju shvatiti proces njihove proizvodnje. Kada bi se industrija ugasila, kada bi inženjeri i specijalizirani tehničari nestali, bio bih nesposoban imalo pridonijeti pokretanju gospodarstva. S obzirom da sam izvan ekonomsko-industrijskog sklopa, ne bih bio u stanju čak ni osigurati vlastiti opstanak: ne bih znao pribaviti hranu, odjeću, ni zaštititi se od vremenskih nepogoda; po svojim osobnim tehničkim sposobnostima daleko sam ispod neandertalca. Potpuno ovisim o društvu koje me okružuje, a ujedno sam mu gotovo potpuno beskoristan; sve što znam raditi su sumnjivi komentari na temu zastarjelih kulturnih predmeta. A ipak dobijam plaću, i to dobru plaću, daleko veću od prosječne. Većina ljudi iz mojeg okruženja je u istom položaju." |