srijeda, 17.03.2010.
Michel Houellebecq - Elementarne čestice, 1. dio
|
Vječnost je djetinjstva kratka vječnost, ali on to još ne zna; krajolik promiče. Michel se rijetko igra s dječacima svoje dobi, ali nije u lošim odnosima s njima. Smatraju ga nekako drugačijim; u školi postiže izvrsne rezultate, sve razumije bez ikakva vidljiva napora. Oduvijek je najbolji u svim predmetima; dakako, baka je ponosna. No drugi ga dječaci ne mrze, niti ga zlostavljaju; pušta ih da nesmetano od njega prepisuju zadatke. On pričeka da susjed dovrši, tek potom okrene stranicu. Unatoč svojim iznimnim rezultatima, sjedi u zadnjoj klupi. Temelji su njegova kraljevstva krhki. Čitanje Nietzschea samo ga je nakratko razdražilo, Kant mu je samo potvrdio ono što je već znao. Čisti je moral jedinstven i sveobuhvatan. Nije podložan nikakvom preobražaju tijekom vremena, niti kakvim dodacima. Ne ovisi o povijesnim, gospodarskim, sociološkim ili kulturalnim čimbenicima; ne ovisi baš ni o čemu. Nije uvjetovan, već uvjetuje. Drugim riječima, on je apsolutan. U istom je broju iscrpan opis Rahanovih pustolovina na dvadeset stranica donio neka otkrića o njegovoj mladosti, o okolnostima koje su od njega u činile samotnog junaka prethistorijskog doba. Još u djetinjstvu, njegov je klan desetkovala vulkanska erupcija. Njegov otac, Mudri Orao, na umoru mu nije mogao u nasljedstvo ostaviti ništa osim ogrlice s tri kandže. Svaka od tih kandži predstavljala je jednu vrlinu »onih-koji-hodaju-stojeći«, dakle ljudi. Bila je tu kandža odanosti, kandža hrabrosti, te od svih najvažnija, kandža dobrote. Rahan otad nosi tu ogrlicu, nastojeći se pokazati dostojnim onoga što predstavlja. Prva Brunina uspomena potječe iz dobi od četiri godine; to je sjećanje na jedno poniženje. Tada je pohađao vrtić kod parka Laperlier, u Alžiru. Jednog jesenjeg poslijepodneva, odgajateljica je dječačićima pokazala kako se pletu ogrlice od lišća. Djevojčice su čekale, sjedeći na blagoj padini, i već su pokazivale znake glupog ženskog prepuštanja sudbini; većina ih je bila odjevena u bijele haljinice. Tlo je bilo prekriveno zlaćanim lišćem; stabla su bila pretežno kesteni i platane. Ostali su dječaci jedan za drugim dovršavali svoje ogrlice, pa ih odnosili do svojih izabranica da ih ovjenčaju. On nije nikako napredovao, listovi su pucali, sve mu se lomilo u rukama. Kako im objasniti da mu treba ljubav? Kako im objasniti, bez ogrlice od lišća? Suze su mu potekle od bijesa; odgajateljica nije prišla da mu pomogne. Već je bilo svršeno, djeca su ustajala i odlazila iz parka. Nešto kasnije, vrtić je zatvorio vrata. Gotovo sve životinjske zajednice uređene su prema načelu nadmoći povezane s relativnom snagom njihovih članova. Obilježje je tog sustava stroga hijerarhija: najsnažniji mužjak skupine naziva se mužjak alfa; njega slijedi drugi po snazi, mužjak beta, i tako redom, sve do najniže životinje u hijerarhiji, koja se naziva mužjak omega. Hijerarhijski se položaji u načelu određuju ritualnim borbama; mužjaci niskog ranga nastoje poboljšati svoj status izazivajući mužjake višeg ranga, znajući da će u slučaju pobjede poboljšati svoj položaj. Visoki rang prate određene povlastice: pravo da se prvi hrane, da kopuliraju sa ženkama skupine. S druge strane, najslabija životinja u načelu ima mogućnost da izbjegne borbu zauzimajući stas podređenosti. Nije baš najbolje znao kako da pristupi sinu. Želio mu je dobro, pod uvjetom da to ne oduzme previše vremena; osjećao se pomalo krivim. Preko vikenda, kada bi došao Bruno, uglavnom se suzdržavao od primanja svojih ljubavnica. Kupovao je gotova jela, večerali bi sami, potom gledali televiziju. Nije znao igrati nijednu igru. To je jedna od glavnih neprilika koje prate iznimnu djevojačku ljepotu: jedino se iskusni, cinični i bezobzirni osjećaju dostojnima da im se nabacuju; blago njihova djevičanstva najčešće pripadne najvećim prostacima, i to čini prvi korak njihova neumoljivog propadanja. Zavođenju prethodi nježnost, zato je tako teško prestati se nadati. |
