Za njih…
Noći mi nebi svitale bez vas, zabavu bez vas nebi poznavala, živjeti život bez vas, prijateljstvo bez vas...nezamislivo…
Strah od bijede, dani bez osmjeha, tama u kojoj nema ni tračka svjetlosti, put bez povratka, put nigdje…To bi postao moj život bez vas… Nešto nas je zbližilo ni sama ne znam šta! Možda Bog, možda nebo, možda sudbina? Al` jedno ipak znam, ti su dani zauvijek obilježeni kao početak moje sreće. Bez vas sam kao cvijet bez vode, kao nebo bez Sunca, dečko bez cure… Uz mene ste kad me boli, kad se smijem, kad plačem, ludiram se, uz mene ste onda kad mi je najpotrebnije…Vi ste mi sve; moja snaga, moj lijek koji liječi sve moje probleme, injekcija koja ne bode….Moja ste potpora, oslonac…Život je težak bez prijatelja i čvrste ruke povjerenja. A kako je tek onda kada čovjek svati da je uz sebe dugi niz godina imao laž. Tiho slijedio kao sjena no znao je da ga neće vječno slijediti jer se ta sjena pomalo gubila... Postala je čovjek… Shvatila da je bila vrijedna možda svjesno, možda nesvjesno to ostaje na njoj…Kako je toj osobi…Imao je nešto a zapravo ništa…Kako je kada čovjek svati da nikada nije imao pravo prijateljstvo…Mislio je sam od sebe radio budalu govoreći nije istina, glupost ma blefiraš…
I na kraju svati da je sam sebe uvjeravao uzalud, suprotno, u nešto čega nikada nije bilo bar s jedne strane, a druga je davala sve…Kako…Opet se pitajte kako je to moguće…Ali život je takav da ti pruža više prilika u životu, dobiješ novu šansu; nove ISKRENE ljude koji su i prije bili uz tebe, a da tog nisi ni bio svjestan…Kako shvatiti da si čitavo vrijeme tog prijateljstva pod nečijim utjecajem, da netko upravlja tobom, kako je moguće da netko može biti tako slijep, glup…A to znam ja!!! Za mene je prijateljstvo važna karika u lancu mog života. Ne mogu bez vas, nemoguće je…Zahvaljujem svakim danom što živim u ovom vremenu. Što ste mi VI otvorile oči (Am. & T.), što tek sad živim prijateljstvo…Uz vas se ne bojim hodati, vi ste uz mene i svi moji strahovi uz vas, samo mrvice na stolu zablude koje obrišem lako i samouvjereno. Bez sumnje nije teško dati život za prijatelja, kao što je TEŠKO NAIĆI NA PRIJATELJA koji bi zaslužio da čovjek dao život za njega…A neki nisu ni zaslužili da ih se i pogleda i to je previše…Za vas nemam «hvala» jer mogla bih zahvaljivati čitav život…
…Ali ipak Hvala vam na svemu…
Tek sada s vama shvaćam što znači imati prijatelja pogotovo
Posvećeno >>> T.G. & AM.Z. & M.z. & a.v.
By: Ana
"Smrt pogled ispod obrva bez baruta" 2.
……Sjećate se one crnokose djevojke svijetle puti, rumenih obraza…..da naravno sjećate je se vrlo dobro….Ona nam je obećala da će nam reći kome su bili upućeni svi oni pogledi, one uzburkane strasti, obećala je da će reći kome se osmjehivala s radošću, koga je gledala kao da gleda nešto što će vidjeti tada, tu večer, samo tu večer, samo taj dan, taj čas, minutu, sekundu i nikada više, obećala je……
Ipak znala je da će stići na kraj, pred zid i znala je da će tada morati reći kome upućuje poglede, zbog koga se osmjehuje, kome daje sebe…..Htjela je da joj netko priča o onoj ljubavi, ljubavi u kojoj nitko nikoga ne laže…….Znao sam da nije važno što njeno srce voli već što je duša boli…..
Crnokosa cura bila je ona nemirno more, željela je no nije htjela reći….kome se smije, željela je no nije htjela da ljubav pogine na pragu ponosa da osjeti razočarenje, da se slomi nada što je živu držala…..Nije htjela da se desi bez zrna baruta…..Ali desilo se…..Rekla mu je sve…..Otvorila mu je srce, izgubila ponos, došla pred onaj zid i tada mu je rekla sve…Ali on, jednostavno je nije shvaćao ozbiljno, dogodilo se ono čega se crnokosa djevojka bojala….Desile su se sve sumnje, nedoumice, kojih se bojala…..Njena ljubav poginula je na pragu ponosa ostala je sama……I što je čudno za nju nije se borila…..Da, ona crna djevojka odustala je olako od ljubavi……..Ona više nije bila ista nestao je sjaj iz njenih očiju, crnih očiju izvirala je tuga i suze kada bi ga vidjela s drugom……
Tonula je i tonula, nestajala, prestala postojati…postala je biljka…..biljka koja je ubrzo uvenula……Da tako je više je nema, otišla je i nikad više vratit se neće nikad više, jer nije htio ljubav njenu, njenu ljubav nije znao prepoznati…prešao preko nje kao preko uvenula cvjeta za kojim nitko nikad ne mari….
S crnokosom djevojkom otišlo je i ono obećanje…..Obećanje crnokose djevojke koje ću vam ja ispuniti. Reći ću vam tko je taj kome se crnokosa djevojka osmjehivala s srećom, gledala ga s velikom, neizmjernom, neopisivom ljubavi….Želite znati tko je to?!?!? TO SAM JA…..KRISTIAN…..dečko iz susjedstva…..Da, znam kriv sam UBIO SAM JE…..Bila mi je tako blizu nudila mi sebe, bila je blago koje sam olako ispustio koje nisam ni pogledao……vjeruj te mi patim, plačem, nosim veliki križ za svoj grijeh koji se zove CRNOKOSA DJEVOJKA…..I svaki dan od njene smrti volim je sve više i više i znam, znam čeka me gore među Anđelima, čeka me i ja ću poći za njom, idem k’ njoj…..Nadam se da će mi dopustiti da upoznam njene oči , njen osmjeh, njenu dušu, srce,…….Želim da mi otvori svoje srce da me voli, da joj uzvratim ljubav koju na ovom svijetu nisam znao prepoznati želim da čuje pjesmu mog srca, pjesmu koja je samo za nju…….Ali prije nego što odem crnokosoj djevojci prije nego što krene među Anđele htio sam vam reći kakva je ona bila, želio sam vam reći priču, istinu, život jedne crnokose djevojke koja je tražila nešto, nešto tako jednostavno a opet komplicirano, a to nešto se zove ljubav…..No tu ljubav nije dobila!!!
Zato idem k’ njoj među anđele, idem vidjeti njen osmjeh, crne oči, crnu valovitu kosu, idem i samo se nadam da me čeka, da me čeka da joj otpjevam pjesmu svog srca…...
By: AnA
>>> Nadam se da će vas i drugi dio priče dirnuti u srce i probuditi u vama nešto prekrasno ili bar posjetiti na nešto što se zove ljubav….
< POSVEĆENO -- ZA ZALJUBLJENE>
