ponedjeljak, 29.05.2006.

Zrcalo


Češka je lijepa zemlja. Brežuljkasta, zelena, zemlja gostoljubivih ljudi i dobre kuhinje. Obično se ide na izlete u Prag. Prekrasan, bajkovit grad. Bijah i preporučujem. Ali nešto preporučujem još usrdnije. Predjele južne Češke. Kraj je to s mnogo dvoraca, predjel industrije piva. Bijasmo Muž i ja tamo na bračnom putovanju. Sad slijedi priča.

Bijasmo smješteni u Češkim Budejovicama (pišem kako se čita) pa odatle obiđosmo sav okolni kraj. Obiluje prekrasnim, obnovljenim dvorcima. Lokalne vlastele ali i lovačkim dvorcima Franje Josipa. Obilazimo mi tako jednog s vodičem. Kaže vodič: "Vidite ovo zrcalo", pokaže neko trošno, staro, zamućenog odraza, već ga prođosmo, "tko se u nj' ogleda, priča veli, narednih će se godinu dana proljepšavati!" Da vidite vraćanja i gužvi pred zrcalom. Ja ne, nisam se vraćala.

Ogledala sam se u njega dok smo kraj njega prolazili.
| 10:12 | Komentari (16) | Isprintaj | #

četvrtak, 25.05.2006.

Kompas


Jučer smo iselili najmanje dijete iz sobe roditelja u dječju sobu. Bio je to pravi manevar jer, kao po pravilu, dječji su krevetići za centimetar-dva širi od sobnih vrata. Ipak, nije bilo potrebno rastavljati cijeli krevetić već smo prošli samo s vađenjem stranica i manevrom zakretanja pri prijenosu. Položili mi tako krevetić u položaj suprotan od onog prijašnjeg jer jedino tako dopušta razmještaj sobe. Dijete leglo svo razdragano, ima malo društvo u sobi. Ali, gnijezdi se, namješta, raskriva, pokriva. Na kraju se i digne iz krevetića i kaže: "Kevet napacke" iliti naopačke je krevet, ljudi. Umirih dijete, ovdje će tako stajati. Leglo dijete pa se dalje vrti. Zaspalo je. U položaju kao u staroj sobi tako te mu nožice bose vire van iz kreveta kroz rešetke. Pokušaji ispravljanja položaje samo privremeno urode plodom. Ima ugrađen sustav kompasa?

| 09:14 | Komentari (19) | Isprintaj | #

petak, 19.05.2006.

Inflacija časti


Sve je više stvari koje su "normalne". I traži se da se s njima složimo. Čast, stari strogi pojam, pokušava se napraviti elastičnom. Rasteže se do krajnjih granica da bi obuhvatila sve tvorevine ljudske mašte i varijacije istih. Ne sviđa mi se to. Ne dopuštam.

Čitah nedavno Plutarhove "Izreke" starih. Ratnika, vladara, ljudi s imenom. Zamjetih događaj s Aleksandrom Velikim. Došao mu neki njegov zapovjednik pa tražio povlastice za svoga rođaka, takve kojima bi ovaj stekao neku materijalnu korist. Aleksandar se latio kese: "Daj mu koliko hoće, meni je važnije moje časno ime. I ne dolazi mi više". Tako se govori.
| 08:24 | Komentari (21) | Isprintaj | #

utorak, 16.05.2006.

Obrnut red stvari

Nisam baš sigurna da je dobro imati veliki mozak.

Time se, naime, hvalimo pred ostalim živim bićima s kojima dijelimo planet.

Zašto?
Slabo se krećemo, imamo automobile.
Kupujemo i prodajemo prava zagađenja Zemlje.
Dotjeruju se i uljepšavaju ženke naše vrste namjesto mužjaka.
Liježemo kasno i propuštamo ljepote svitanja ...


| 13:14 | Komentari (18) | Isprintaj | #

srijeda, 10.05.2006.

Prijevod

Najmanje dijete već sasvim pristojno priča. No nešto nikako nisam mogla razumijeti. "Ju-ja Api-o", ponavlja glasno, ništa ne tražeći. Pjeva? I koliko god da naprežem sluh ostaje "Ju-ja Api-o". Što li to znači?

Sjetih se jučer upitati stariju djecu (ta ona su nedavno govorila sličnim jezikom) što to beba (moramo prestati to djetešce zvati bebom) pjeva. Odgovoriše mi odmah, gotovo u glas: "Aleluja!". (Dijete to čuje na misi).

Eto, treba samo pitati.
| 10:22 | Komentari (18) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 08.05.2006.

Natmurenost

Lijep je, sunčan dan. Čujem cvrkut ptica, zeleno je do smetnje vida, sve nažmirkujem. Proljeće.

Kad vozim pa stanem na semaforu, pogledam u retrovizoru vozača/vozačicu iza sebe. Ako je više ljudi u autu pa pričaju, simpatični su mi. Ako je više ljudi u autu i šute, svoji su, ne govore. Čudno mi je vidjeti čovjeka koji je sam u automobilu pa priča (ako se ne začuje zvuk auto-radia ili ne vidim naknadno malog putnika u dječjoj sjedalici na stražnjem sjedištu). Što vidim najčešće? Po jednog čovjeka natmurenog lica. Obješenih usta, pognutih ramena. Sam je sebi težak. More li ga teške brige? Pa treba samo pogledati prirodu oko sebe pa da se razvedri. I sama sam sklona vješenju usta (ako ćemo pravo, ovaj ZG promet i nije neki izvor veselja). Ali, borim se za vedrinu. Uvijek je moguće misli skrenuti na vedru stranu. Valjda ima stvari kojima smo zadovoljni i koje nas vesele. Prizovemo li ih, doći će k njima istovrsne. Probajte.
| 09:49 | Komentari (21) | Isprintaj | #

srijeda, 03.05.2006.

Pouke

Neke stvari nikako ne mogu naučiti. A trebala bih biti lukava, barem toliko koliko su miševi u priči koja slijedi.

Bio neki opasan mačak. Vatren lovac. Tamanio je miševe i među njima je zavladala strava. Uskoro naučiše miševi izbjegavati mačka, uklanjati mu se. Ne bijaše to drago mačku, lovcu, pa se dosjeti lukavstvu. Ovjesi se za uže u hodniku i učini se nepokretnim. Provirili miševi. Nasmijali se mačku onako ovješenom pa komentiraju: "Možeš se ti, dragoviću, i u vreću pretvoriti, nećemo ti blizu!".

(narodna)


Čujete?
| 11:39 | Komentari (18) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>