Um

Muža gotovo cijelu zimu muče sinusi. Upala, pa liječenje, ne prolazi, slikanje, drugi lijek, snimanje, ... . Pa mu reče kolegica s posla recept nekog iscjelitelja. Dakle, dvanaest dana prije spavanja namakati noge u hladnoj (brrr) vodi te, ne brišući ih, leći u krevet.

Držim da će od toga navući takvu upalu bubrega da će mu nova jaka bol potpuno prekriti ovu staru.

... link

Naše srednje dijete jako voli plesati, pjevati, slušati glazbu. Čekasmo sinoć prognozu vremena da znamo planirati dan (uzgred, negdje kiši?), pa čusmo i , štoviše, vidjesmo spot pjesme(?) "Štikla".
Pa upita dijete: "Kakva je to galama?"

Volim bajke. Čitati. Prečitavati.
Drevne su.
Duboke su.
Poučne. Misteriozne.

Govore ako slušate. Slušam. I uvijek iznova čujem ponešto novog.

Većina se nas susrela s bajkama braće Grimm, Andersenovim bajkama i pričama, pričama Ivane Brlić-Mažuranić. A bajki, priča ima širom svijeta. Jednu dijelim s vama.

Letio gavran crn iznad širokog mora i snašlo ga nevrijeme. Bacali ga vjetrovi, zapljuskivali valovi. Utopit će se! Ali, upadne u usta nekom kitu. Padne mu u utrobu. Zatekne tamo neku djevojku, sjedi pokraj upaljene svijeće. Djevojka nemirna, u redovnim se razmacima diže, napravi par koraka, vrati se, sjedne. Gavranu se suši perje. Čudno mu je djevojčino ponašanje. Ona mu ništa ne tumači, tek ga moli da ne maše krilima da ne utrne plam svijeće. A ovaj misli, zašto ne! Mahne krilima. Nastane tama. I kit više ne pliva. Djevojka uz plam svijeće bijaše njegova duša. Kit je uginuo. Truplo isplovilo na površinu mora. Gavran se izvukao iz kitove utrobe, ispuzao van. "Tko je ubio veličajnog kita?", pitali se ljudi na obali. Gavran se odiže, pretvorio se u čovjeka, i kaže: "Evo me. Ja sam." Stadoše ga slaviti kao junaka.

(Inuitska)

SLIKA 1.

Najstarije dijete. Rješava zadatak, pomaže krtici pronaći put kroz labirint do njenog doma. Uči slijediti stazu, vraćati se iz slijepih ulica, gledati unaprijed. Jednom staza dođe gotovo nadomak cilja, potom, počne se ponovno udaljavati.
Tad dijete upita: "Zašto tu krtica ne prokopa još malo i doma je?" Stvarno, zašto ne? Pravila?
Rekoh: "Može. Tako je lakše."

SLIKA 2.

Srednje dijete. Ponekad obrok obavimo čokolinom. Pa ga razmažemo po širokom tanjuru ne bi li se prije rashladio. Onda počne zabava. Grabi dijete žlicom, ja i ne gledam.
"Mama! Dođi, vidi."
U smjesi ocrtan cvijet; stabljika, listovi, cvjetna glavica. Mali umjetnik! Hm, da, moglo bi se reći i probirljivost u jelu.

SLIKA 3.

Najmanje dijete mirno kuha, miješa, dosipava ništa pa opet miješa u svojim posudama čitavih 15 minuta.
Konačno, pruža žlicu prema meni: "TETA, fino".
No, krasno, dijete je toliko u vrtiću da sam postala jednaka tetama!

Vidjeli ste mega-plakat, reklamu za Croatia Boat Show koji se ovih dana održava u Splitu? Red kapetana i mali dječačić koji proviruje između njihovih nogu. Što je autor time htio reći? Sve renomirane izložbe u velikim svjetskim gradovima (London, Cannes, ...) i među njima naš Split? Ta što je s onim: "Ča je pusta Londra kontra Splitu gradu!"

Mislim da se ne bismo trebali podcjenjivati.