utorak, 21.02.2006.

Sastanci

Ne volim sastanke. Točnije, način na koji glavnina ljudi tamo govori. Kako? Kao da pretpostavljaju kako ih nitko neće slušati pa pletu, uvijaju, mute. A ja sam od onih što slušaju. I ne mogu vjerovati što čujem.

Svijet sudim po sebi pa bih htjela da je sve drugačije. Kratko, jasno, bez suvišnih detalja. A nije. Pa se redovno izgubim pokušavajući uhvatiti smisao. Kojeg onaj što govori i ne zna. Doslovce, zaboli od toga glava. Treba mi zraka, prošetati moram. Da bih razbistrila misli.

Zašto nešto ne promijennim? Nisam dovoljno seniorna. Jednom hoću!
| 08:03 | Komentari (0) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>