srijeda, 28.12.2005.

Između

Nekako su mi uvijek pusti ovi dani između dvaju blagdana. Poslovi završeni, novi mi se ne počinju. Ne raditi ništa zamara bolje nego zabavljenost nečim. Doma smo. Puna nas je kuća. Dosta strpljenja zahtijeva bavljenje isključivo s obitelji. Svi traže usluživanje: "Obuj mi cipele!", "Gdje je moja knjižica?", "Hoću papati meseko!", "Kad ćemo čitati priču?", "Kad će nam doći baka?", svi u jedan glas. Kad pozaspu, ne vjerujem ušima. Tišina, blažen mir.
| 13:42 | Komentari (1) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>