|
Vozač sam. Povlačim paralele između vožnje i života.
Svak štiti integritet svog vozila. Na stranu iznimke, oprezni smo pri vožnji, provjeravamo, procjenjujemo da bi reagirali na vrijeme. No jesmo li takvi kad je u pitanju naša osoba? Mislim da ne. Ulazimo u sukobe (guranja, sudare), a i nas oštećuju. Ne tako očigledno kao što bi naš auto, no ipak! Koliko gledamo unaprijed? Ne mogu se oteti dojmu, nikad dovoljno. Predviđamo interes i porive drugih ljudi i nalazimo pravu mjeru interferencije s našima? Malo popustimo, malko se proguramo? Činimo naše namjere očitima, dajemo "žmigavce"? Mislimo da je glatki tijek "vožnje" isključivo naša zasluga? Ne znamo li da su drugi vidjeli našu namjeru pa malo usporili da se uspijemo "prestrojiti". Zahvalimo pozdravom rukom!
|