Glazba koja je dopirala iz puba bila je glasna i vesela. Što su se više spuštali drvenim stepenicama koje su škripale pri svakom koraku, to je melodija bivala sve intezivnija. Fergus je napokon otvorio vrata i Alice je zakoračila u pub. Sve je toliko zračilo Irskom da joj nitko nije ni trebao reći kako više nije u Londonu.
Iza drvenog masivnog šanka su stajala dva momka, otprilike Aliceinih godina. Jedan od njih se krasio gustom plavom kosom boje ljetnog klasja te očima plavim kao razlićak. Pjevao je pjesmu koju je bend svirao, usput točeći pivo u pinte toliko brzo da se činilo da ima osam ruku kao hobotnica krakove. Drugi je bio izuzetno blijed u licu te prodornih zelenih očiju koje gledaju čovjeku u dušu. Tu i tamo je prošao prstima kroz kosu kako bi je maknuo s lica. To je činio toliko zavodljivo da je Alice razumjela zašto su oko njegovog dijela šanka bile nagurane samo žene.
„Ono je Simon“, reče joj Fergus glasno u uho. „Njega smo Bree i ja prvog pronašli. Odrastao je kao siroče, ali je iz očeva dnevnika saznao sve o projektu Sonic i tome da posjeduje njegov dio.“
„A on?“ Alice je glavom trznula prema raspjevanom plavušanu koji je posluživao pinte.
„To je Hayden“, Fergus posprdno otpuhne i potom se nasmije. „On je taj koji te oteo.“
Alice se namrgodi. „Njega sam opalila u zatiljak i strmoglavila na tlo.“
„Da, ego mu je bio povrijeđen zbog toga“, Fergus se zacereka. „Hayden je bio državni prvak u tae kwon dou pa se osjećao ugroženim kad ga je curica poput tebe oborila na tlo.“
Alice frkne nosom. „Ja sam odrasla na ulicama Londona. Kladim se da ga mogu pobijediti bilo kad i bilo gdje. Ulica te nauči vještinama koje nijedan učitelj tae kwon doa ne zna.“
„Nemoj se začuditi ako te izazove na revanš“, Fergus joj namigne, a Alice se nasmije.
„Koja je njegova priča?“ upitala je, sjednuvši za slobodan stol pored Fergusa kako se ne bi morala nadvikivati s njim jer je bilo jako bučno.
Fergus slegne ramenima. „Majka mu je završila Oxford i sakrila dio Sonica u svoju kutiju s nakitom. Oca nikad nije upoznao, ali je imao bogatog očuha. Pohađao je najbolje škole i internate u državi, a nakon toga se upisao na Cambridge. Majka mu je umrla od raka prošle godine i šest mjeseci prije svoje smrti me obavjestila da posjeduje dio Sonica. Objasnila je Haydenu sve o tome i on nam se pridružio nakon majčine smrti. Očuhu nikad nisu ništa rekli.“
„A tko su druga dvojica?“ Alice upita, osvrčući se po pubu.
Fergus trzne glavom prema kutu puba u kojem je svirao bend. „Vidiš onog dečka na gitari? To je Aiden. On je od svih vas imao najnormalniji život. Otac, koji je radio s tvojim ocem i ostalima na tom projektu, se nakon faksa oženio i preselio u Liverpool. Aiden je iz velike obitelji. Ima tri sestre, dva nećaka i jednu nećakinju.“
„Kako se onda on uklapa u sve ovo?“ Alice se zbunila, promatrajući mršavog mladića na gitari kako svojim dugim prstima miluje žice i plavim očima prelazi po licima u pubu. Smješkao se i pritom su mu se stvorile rupice u obrazima.
„Kad sam saznao gdje O'Sullivani žive, posjetio sam Aidenova oca i objasnio mu da skupljam dijelove Sonica. Oliver, Aidenov otac, mi je dao do znanja da ne želi imati ništa s tim. No međutim, Aiden je rekao da je zainteresiran da vidi prošlost. Oliver mu je dao svoj dio Sonica, rekao neka se čuva i vrati kući živ i zdrav. To je bilo prije osam mjeseci. Od tad je s nama.“
„A djevojka?“ Alice nastavi ispitivati. „Nisi li rekao da je i neka djevojka s vama?“
Fergus kimne glavom. „Jessica. Eno je tamo, poslužuje ručak Rileyjima.“
Alice se okrenula na stolici da promotri stol iza sebe koji je posluživala vrckava konobarica. Imala je smeđu valovitu kosu koju je pokušala ukrotiti svezivanjem u rep, ali je sad izgledala još rasčupanije. Bila je odjevena u uske traperice koje su isticale njezine duge noge i bijeli top sa zastavom Ujedinjenog Kraljevstva. Vragolasto se smješkala i vrativši se za šank, namignula Simonu koji joj je odvratio osmijehom.
„Simon i Jessica su skupa“, Fergus pojasni. „U početku nisam bio siguran kako će to funkcionirati jer je on miran i staložen, a ona divlja i hiperaktivna, ali očito da je ljubav jača od njihovih karaktera.“
Jessica se nagnula preko šanka i Simon ju je poljubio nježno, ali strastveno u usne. Djevojke okupljene oko šanka su ih zavidno gledale.
„Ona je najnovija. Došla je prije tri mjeseca. I to sama! Čak je nismo morali tražiti!“ Fergus nasmiješeno zavrti glavom. „Fiona Quinn ju je posjetila kod kuće i ispričala cijelu priču. Jessica joj je slagala da će razmisliti o svemu, a potom joj se javiti. Umjesto toga, sjela je na prvi avion za Dublin i pronašla Bree i mene. Htjela je čuti i našu stranu priče te smo joj je ispričali. Ostala je kod nas, na Fionino veliko nezadovoljstvo. Majka joj je poslala dio Sonica brzojavom uz poruku kako zna da je sigurno ostala u Dublinu zbog nekog zgodnog Irca jer čisto sumnja da ju privlači put u prošlost.“
Alice se osmijehne. „Pa i nije puno fulala, zar ne? Hoću reći, ostala je ovdje zbog Simona, iako nije Irac.“
„Pa da, tako nekako“, Fergus se blagonaklono složi.
Alice nervozno uzdahne. „Mogu li ih upoznati osobno?“
„Da, naravno!“ Fergus se odmah razvedri i skoči sa stolice. „Pa zato smo i došli ovdje!“
Primio ju je za ruku i krenuo vući kroz gužvu natiskanu u pubu. Alice je svako malo stala nekome na nogu i potom se ispričala, ali ubrzo je uvidjela da ljudi ne mare. Previše su se zabavljali i bili usredotočeni na glazbu da bi im bilo stalo do kratkotrajne boli kad bi im netko slučajno nagazio na cipelu. Svi su bili u žaru plesa i pjesme.
Alice je netko nekoliko puta primio za stražnjicu i ona se ljutito okrenula da vidi o kome se radi, ali nije mogla suziti izbor na moguće krivce jer je oko nje bilo previše mogućih sumnjivaca. Umjesto toga je nastavila slijediti Fergusa i ne obazirati se na povremeno šlatanje.
„Bree, daj okupi klince i dofuraj ih u kuhinju da upoznaju novakinju!“ zaderao se Fergus svojoj ženi u uho kad su se probili do nje.
Bree je najprije sumnjičavo promotrila Alice te kad joj se ona odobrovoljeno osmjehnula i kimnula glavom, Bree je otišla potražiti Jessicu, Aidena, Simona i Haydena. S druge strane, Fergus je ponovno primio Alice za ruku i ponovno je povukao kroz gužvu do drvenih vrata iza šanka. Morao je poskočiti da bi dohvatio kvaku i otvorio ih. Alice mu je pomogla te su ušli u kuhinju.
Alice je sjela na kuhinjski pult i pazila da glavom ne udari u lonce i tave koji su visili sa stropa iznad njezine glave. Nervozno je grizla nokat na placu desne ruke, pitajući se kako će ostali reagirati kad je upoznaju.
„Već sam ti rekla da imam posla i ne mogu sada...“
„Jesam ti rekao da te trebica proždirala pogledom...“
„Još od prošlog tjedna si mi dužan pet funta i spreman sam preko toga prijaći ako...“
„Odbij stari, ta oklada je bila potpuno nepošt...“
„Zašutite svi!“ dreknula je Bree, ušutkavajući trojicu mladića i djevojku koji su se prepirali oko nečega ulazeći za njom u kuhinju. Bree je duboko udahnula, a potom se nasmiješila. „Ljudi, upoznajte Alice Lillian.“
Odjednom, Alice je shvatila da su sve oči u prostoriji uprte u nju. Osjetila je kako je preplavljuje rumenilo i vrućina joj navire u obraze. Jessica joj je prva pristupila. Osmijehnula se od uha do uha te joj prišla i zagrlila je. Alice je ostala zatečena, ali je prihvatila zagrljaj.
„Stara, imam osjećaj ko da grlim metlu“, Jessica joj se zacerekala u uho. „Daj se opusti malo! Pa neću te pojesti!“
Alice se sramežljivo nasmije. „Oprosti, ali samo sam...nervozna.“
Jessica se odmakne od nje, namigne joj i sjedne pored nje na kuhinjski pult. Prekrižila je noge i zanjihala desnim stopalom.
„Alice, jako mi je drago“, Simon joj se osmjehnuo i rukovao s njom. „Simon Dempsey.“
Alice kimne glavom i kaže kako joj je drago. Potom joj je prišao Aiden te je kratko poljubio u obraz i predstavio joj se. Alice je ponovno osjetila kako je oblijeva rumenilo.
Hayden joj je posljednji prišao. Naravno, cerio se kao manijak. „Pretpostavljam da se mene sjećaš.“
„Oh da!“ Alice namrgođeno prizna. „Samodopadne i nasilne otimače uvijek pamtim.“
„I ja tebe volim, mala“, Hayden joj je namignuo i, posve neočekivano, poljubio u usta. Alice, iako je uživala u poljupcu, odgurnula ga je od sebe i obrisala usta rukavom.
„Prostak!“ rekla je, opalivši mu šamar. Haydena to nije nimalo pogodilo. Opet joj se zasmijuljio u facu te dohvatio pecivo s obližnjeg tanjura i bacio ga u zrak, a onda ulovio ustima. Alice je na to zakolutala očima. Nije voljela tipove koji se razmeću svojim vještinama.
„Pa...sad smo svi na broju“, Jessica nestrpljivo zamjeti. „Kad krećemo?“
„K – krećemo? Gdje?“ Alice je zbunjeno pogledavala sva lica u prostoriji.
Jessica je pogleda kao da je smetnula s uma. „Pa u prošlost, ludice!“
„Možda upoznamo kralja Arthura!“ nestrpljivo je uzviknuo Hayden, punih ustiju. „Pa me on pozove da budem jedan od onih vitezova Okruglog stola.“
„Ja bih rado upoznao Marthina Luthera Kinga“, Simon je milozvučno prozborio.
„Ja želim upoznati Helenu Trojansku“, Jessica je posprdno otpuhnula. „Baš me zanima koliko je stvarno bila lijepa!“
„Daj se smirite!“ zaderala se Bree i ušutkala uzbuđeni žamor. Napetost u zraku se mogla sjeći nožem. „Niste ni pitali Alice što želi sa svojim Sonicom.“
„Pa logično je, zar ne?“ Hayden je slegnuo ramenima. „Ako smo se svi dosad složili da ga nećemo uništiti, zašto bi i ona?“
Sve oči su ponovno bile uprte u jednu osobu u prostoriji – Alice. Ona je nijemo sjedila i poput ribe otvarala i zatvarala usta. „Ja... ne znam... što... da... kažem.“
„Eto, ne protivi se. Znači da idemo!“ Hayden je zadovoljno pljesnuo rukama.
„Alice, dušo, jesi li dobro?“ Bree je suosjećajno upitala. „Malo si blijeda. Želiš li čaja?“
„Ma dobro joj je“, Fergus je odmahnuo rukom.
„A sad si odjednom postao i doktor?!“ Bree je ljutito upitala.
„Ma ne draga, ja...“ Fergus je uplašeno ustuknuo, usiljeno se smiješeći.
„Ako ona ne želi ići, ne mora“, Jessica je prekrižila ruke na prsima. „Ali neka nam preda svoj Sonic. Ionako smo joj ga mogli silom uzeti. Ovo je jednostavno bio pristojniji način da ga se dočepamo.“
„Jess, začuti!“ Aiden je tiho rekao i Jessica je, začudo, poslušala. On je to izrekao više kao molbu nego kao naredbu, no u svakom slučaju, uspio je tonom svoga glasa natjerati Jessicu da umukne.
Alice je uzdahnula. „Vi stvarno želite ići?“
„Da!“ svi odgovoriše u jedan glas.
„U redu“, Alice zakima glavom. „Onda i ja idem s vama. Ali samo jednom. A potom odlazim.“
„A Sonic?“ Simon znatiželjno upita.
„Njega ću vam ostaviti“, Alice slegne ramenima kao da se to podrazumjeva. „Ionako mi ničemu ne služi.“
„Kad krećemo?“ Jessica je poskakivala od veselja.
„Večeras“, Fergus je tiho, ali jednako uzbuđeno odgovorio.

I to je bilo to. Tako je započela priča koja je svoj prolog imala na ulicama Londona, a završit će u dalekim predijelima svijeta. U tom trenutku nisam shvaćala koja ću sve čuda svijeta vidjeti. Nisam znala da će mi On sve to pokazati. Jer da nije bilo tog malog Sonica i Njega, ja danas ne bi bila ova osoba koja jesam.
Zdravo! Ja sam Alice Lillian Murray i ovo je moja priča. Ona započinje upravo SADA!