Dok mi prstima mrsis kosu,a
pogledom grickas usne,cujem
tvoje misli sto mi svlace svilenu haljinu
I nema te rijeci,slike,niti zvuka koji
bi opisao vatromet u mojim venama
trnce sto nemirno kolaju kroz krv
dok osjecam tvoj dah na mekoj koži
mojih golih ramena...

I dok klize mislima vec izmjesani
sokovi i znoj,dok kapljice klize niz
ledena stakla u sobi osvjetljenoj kaminom
srce mi hoce iskociti iz grudi od zelje...
Zelje za tvojim dodirom i nasim stopljenim
tijelima...
Srce hoce iskociti iz grudi od ljubavi,ili
kako bi vec nazvala taj neovozemaljski osjecaj...

Iako jesen stidljivo kuca na stara skripava
vrata,zrake sunca su kroz oblake ipak nasle
put do moga srca,rosulja je tiho,sasvim polako
isprala i zadnje tragove njega iz moga srca...

Napokon mogu visoko zadignuti glavu,razvuci
najbljestaviji osmjeh koji jos dalje tjera prohladnu
jesen,sigurnim i dugim korakom zakoraciti
u omiljenim stiklama...

Mogu sada tebi potrcati u zagrljaj ponuditi ti svoje
usne,tijelo i srce na pladnju bez da se osvrcem
za njim...
Ucini sa njime sto ti je volja,ponovno se prepustam
pa kako me sreca posluzi...