Slusam kako po mome tijelu skladno ispisujes note omiljene mi pjesme...
Pucketaju poljupci po golisavom mi tijelu poput ploce u starom gramofonu...
Izmjenjujes prste preko moje koze poput spretnog pianista...
Usne mi opijas rijecima,opijas ih rijecima sladjim od najfinijeg crvenog vina,
koje se slijeva niz grlo,a u zelucu me sjeku kao jutarnja zestica prvog
gosta lokalne "gostione"...
Sto sam duze u tvome zagrljaju to manje zelim da me ispustis....
Zelim da ne ispustis instrument kojim postajes umjetnik,zelim da poput slikara
milujes platno,pa da se apstraktno izrazis na njemu u puno boja u vatrenim
tonovima,bit cu tvoj instrument,kist,tvoja podloga i muza...

Poput lopova dugim prstima pokusavas se neopazeno,tiho uvuci
pod moju bluzu...No hrapava koza na tvojim dlanovima visokim
tonom para mi usi i kao da vjecnost traje dok klizi na gore uz moju
kozu...hladno kroz tebe gledam dok mi srce zeli iz grudi iskociti i
mjenja oblike i mjesto pod tvojom toplinom...

Kazu da sam jako dobra kuharica,kako u kuhinji,
tako nadam se i dalje...
Kazu i da se u ljubavi i sexu treba prepustiti.
No,ja nista ne volim prepustati slucaju.Misljenja sam da za sve postoji savrsen recept,savrsena mjera...prstohvat ljutine,kiselosti,
slatkog i gorkog...
Tako i za moje pisanje postoji savrsena kombinacija osjecaja,
savrsen recept.U nedostatku sastojaka,a najvazniji za moje pisanje
su puno ljutine od koje gore usne,mrvicu secera,kutija boli i poneka
stara opeklina od kipuce ljubavi...
Dakle u nedostatku navedenih sastojaka,dolazi do "deinspirizacije",
koja iz mene izvlaci monotonu zenu,dosadnu i sebi samoj.
Ne volim neosjecajna razdoblja,ne bezosjecajna,nego neosjecajna...
Bezosjecajna su nekako drska,pa bi me opet ispirirala,nego iscrpljujuce duge minute bez ijednog osjecaja ...
Kada sjene kutaka u srcu,pocnu drsko bezosjecajno gutati svjetlost
na poljanama srca...
Gorit ce vatra ponovno u meni ljubavi,pa ljutnje,ponovno ljubavi,vrteci se tako u beskonacnost...
I opet ce vatra u meni rastrgati lance koji stezu srce i ne daju mu da
se siri do horizonta...