Rutina. Volim uhodanost stvari. Daju mi sigurnost. Osjećam se zaštićeno u svom malom svijetu sazdanom od rutina.
Ja sam, u stvari, jedan dinosaur koji prkosi svijetu oko sebe zatvarajući se u svoj mali svijet rutina. Zovu se raznim imenima: jutarnja kava, marenda, "prelistavanje" portala (blogova), ručak, večera, filmovi, supruga, djeca itd itd itd...
Neke stvari sam nesvjesno ugurao u rutinu. Koliko je dobro da mi u toj rubrici stoji "supruga i djeca"? Zvuči ružno ali nije to tako. Oni su moja snaga, moje uporište. Bez njih bi se moj svijet raspao i izgubio bi svaki smisao a sve ostale rutine bi dobile drugačije obrise.
Ne znam koliko ljudi još uvijek odlazi u videoteke ali ja bez te rutine ne mogu. Znam, znam, ne vjerujete mi ali ... svakog petka (ne odlazim samo kad sam spriječen a to znači mijenjanje rutine i podrhtavanje u mom svijetu) uredno odlazim u videoteku više od dvadeset godina. Svi ovi torrenti, stickovi, ripovi i ostali oblici kopiranja i gledanja filmova nisu me uspjeli otjerati. Volim pročavrljati sa djelatnicima (i ponekim posjetiocima) o odgledanim filmovima, poslušati ili udijeliti neki savjet. Uživam u tome! Pa onda ritual gledanja filmova. Poslije večere, obično subotom, (jedino djeca sigurno večeraju), spremanje, zauzimanje omiljenih pozicija na kauču, gašenje svjetala (ne svih, ostatak obitelji voli rasvjetu) i onda uranjanje u tuđe nepoznate svjetove. Lud sam za ovom vrstom zabave još od ranog djetinjstva pa sam sakupio veliki broj vlastitih filmova (o odgledanima mi je teško govoriti u nekim racionalnim brojkama).
Svoju ljubav prema filmu prenio sam i na starijeg sina. S njim zajedno putujem u neka druga mjesta i prostore koji nemaju svoju vremensku dimenziju. Zadnji film koji smo u kinu gledali zajedno je "Zagonetni dječak" (knjigu sam pročitao kad sam imao godina kao on sada)! Uživao sam u svakom kadru filma, u svakoj sceni...Odlutao sam u moj stari roditeljski dom gdje sam to ljeto (1979. čini mi se...) pročitao hrpu knjiga o grčkoj mitologiji i tog "Zagonetnog dječaka". Zato volim filmove. S njima putujem u samo meni poznata mjesta, kroz vrijeme, bez granica...
Danas moram u videoteku vratiti "Ratove zvijezda" (4., 5. i 6. dio). Moj sin je stigao u dob kada ga to zanima (a i ja sam mu "napunio glavu" sa pričama o Jedi vitezovima i svjetlosnim mačevima...) pa sam i ja zajedno s njim uživao u putovanju kroz vrijeme. "Novu nadu" (4. dio) u kinu sam gledao zajedno sa prijateljem iz ranog djetinjstva. Njega danas, nažalost, više nema. Svaki put me ovaj film podsjeti na trenutak kada smo izišli iz kina i provjeravali jesu li sve zvijezde još uvijek gore, smijali se Chewbacci, oponašali Luke Skywalkera .... Eh da, nisu sva sjećanja ugodna ni lijepa ...
Radujem se povratku kući, osmjehu najmanjeg člana obitelji, radosnom vrisku starijeg sina (Tataaaa) i osmjehu najčvršćeg stupa naše obitelji (koji govori tisuću riječi).
Ma baš mi je lijepo ... ne dam ja moje rutine!
