TYCHE

Evo zasto me nema vec mjesecima

Vec sam vise puta dobila (s pravom) prigovore zasto vise ne pisem.

Mea Culpa ... Ali imam dva dobra izgovora i razloga za pohvaliti se ovako, Urbi et Orbi - posao i studiranje...

Prvo posao - kao sto znate, pocev od listopada prosle godine zivot mi se posve promijenio - novi posao je donio nove izazove u pravom smislu rijeci. Prvo je bila borba za opstanak i ovladavanje prilicno slozenim poslom u prilicno zahtjevnom poslovnom okolisu - i dobro je to islo. I imala sam puno srece. I dobro sam upotrijebila svo znanje prikupljeno na mojim bivsim poslovima i krenula agresivno od pocetka.

I onda - dosla je nova prilika - prije tocno dva mjeseca preuzela sam vodenje odjela u kojem radim. Postala sam Supervisor sluzbi koja broji sedam ljudi i dnevno posluje s odjelima na cetiri kontinenta, od USA preko cijele Europe i Afrike do Iraka i Afganistana. Slucaj je zanimljiviji ako znate da sam ja jedina tamo bez americke putovnice ;) i military backgrounda - i to je bilo ogromno iznenadenje za sve. Naravno, konkurencija je bila domaca, cetvero u uzem izboru. Rekose mi : "Potukla si ih na vlastitom terenu". Evaluacija mog posla do tada, testiranja i intervjui, provjere, procjene - i eto...

Nakon prvih sezdeset dana sefovi su i vise nego zadovoljni, napravila sam neke drasticne rezove i promjene, uvela neke nove poslovne rutine i nekolicinu stvari preokrenula naglavacke. Kad su nakon mjesec dana vidjeli rezultate, dali su mi odrijesene ruke da promjenim sto god mislim da je potrebno, naravno u okvirima dopustenog proracuna. Ono sto me malo usporava je troje novih ljudi u tri mjeseca koji su mi na treningu, i cinjenica da se u zadnjih sest mjeseci obim posla udvostrucio - prisiljena sam bila neke stvari staviti na cekanje. Mana unaprijedenja je sto provodim vise vremena na poslu nego li je propisana satnica, ali jednom kad preustroj bude dovrsen i sve predvidene promjene postanu rutine - bit ce to pjesma.

Tko je citao ovaj blog, zna da sam ponovo pocela studirati. Mislim - ponudili su mi, firma placa, pa je prava steta to propustiti. Moram priznati da sam ipak strahovala u pocetku kako ce to sve skupa ici. Ja sam samo ubogi gradevinski inzinjer, to sto sam se petljala u svasta, radila kao sudski vjestak, par godina smetala oko informaticara i developera radeci s njima, bavila se bankarstvom - to je bilo samo da se zaradi za zivot LLLOLLL

Bilo me je strah hocu li moci uciti na engleskom i kako su slijediti taj tempo i jesam li upopce objektivno tome dorasla. Dodatno, to sto sad ucim uopce nema veze sa icim sto sam u zivotu prije radila.

Studiram Business Management i zapravo sam ugodno iznenadena kako to ide. Onako, medu tim mladim Amerima, ja sam tamo njima kao teta!

Za sad sam polozila sest ispita, slusam sedmi predmet i to izgleda ovako :



Uvijek su mi govorili da sam nerd, pa sam i tu nastavila tradiciju



I sad vam je jasno kud meni ode cijeli dan - navecer se jedva dovucem do kreveta i spavam prije nego li dotaknem jastuk. Ovaj tempo me ceka daljnjh tri godine najmanje. A ja sam matora, cetrdeset i peta je na vratima. Nadajmo se najboljem - cesto se pitam - sto je meni to sve trebalo! A onda sutra ujutro nakon prve kave - spremna sam za dalje. Bar u iducih petnaest sati .

Gazda i Maggie su zbilja potpora, da njih nije i njihovog razumijevanja ne znam kako bi to sve islo. Svi smo, hvala na pitanju zdravi.

I tako, to su stvari kojima se mogu pohvaliti, ima i nesto sto bas i nije za pohvalu - opet sam se udebelila i sad, naravno - od ponedjeljka - opet idem na dijetu. Ima me na sve strane. Nista drugo radila nisam nego radila, ucila, kuhala i jela! Ono malo fizickog gibanja pri spremanju kuce i drugim kucnim aktivnostima se ne racuna! Sprave nisam dotakla pola godine! Jako je dobar izgovor sto se neima vremena

Znam, ostala sam nesto u dugu jos od prosle godine - izvjestaji iz Washingtona, muzeji i galerije. NIsam to postala a sad ima toga i jos - bili smo tamo prije nepun mjesec dana opet i ima novog materijala - nadam se samo da cu imati vise vremena sve to malo presloziti i postati.

U meduvremenu, evo tri nove svjeze slikice - Gazda u washingtonskom Hard Rock Cafeu podupire Dylanov zid, moja malenkost pozira ispred Lincolnovog Memoriala i Maggie u mom krilu tu ispred racunala...







Obecanje - vise necu cekati pola godine da ponovo postam ...

Ostajte u dobru