TYCHE

nedjelja, 18.01.2009.

Jedan private oporavljeni

Nakon poduzeg izbivanja evo sam ponovno izronila - otkad sam na novom poslu slobodnog vremena je daleko manje, nema vise citanja blogova i surfanja kad se covjeku prohtije po cijeli dan rolleyes - to je takav posao...

Kako god - imali smo jedan prilicno mizeran period - kad zena/covjek i pas nisu zdravi onda nista nije kako treba.

Prvo se nakon sto smo se vratili s puta moje desno rame opet razgoropadilo i pocelo zanovijetati. Odbijam gutati pain killerse ako imam ikakve alternative, pa sam se uporno grijala kao kakva starica sijeda, zaogrtala i motala se se u okolokucnukuhinjkskosobnovisecupaperjastomeku toplu dekicu,

***** koja izgleda ovako

PICT0030

PICT0029

stavljala ThermaCare preko noci i dana, radila vjezbe pod vrucom vodom - sve samo da mi opet ne zbibere injekciju s iglustinom od pet centimetara ravno posred ramenog zgloba!

Smirilo se, ne boli, iako rotacija unazad ne radi bas kako bih ja htjela puknucu - pa se mora na tome poraditi.

Moje dame u cetrdesetima - cuvajte se ozljede ramena, lastenja podova, zesceg workouta i pretjeranog rada s utezima, a posebno precestog protresanja krevetskog pokrivaca u navlaci rofl - posljedice nisu ugodne.

Cijela tri tjedna u Prosincu sam vukla odvratnu prehladu koju je pratila kod mene uobicajena pojava - upala sinusa. Progutane dvije doze antibiotika i radenje bez bolovanja.

Onda je Maggie opet spopala hormonalna oluja, ponovno preuranjeni heat nakon samo cetiri mjeseca, potom ponovo lazna trudnoca s napadajima cviljenja, placa, grebanja po cijelu noc, odbijanja hrane i vode, razvlacenja igracaka i jaukanja. Nakon dvije neprospavane noci otisli smo veterinarici i ona je nakon hitnih pretraga presudila - momentalno OPERACIJA bez ikakvog odlaganja!

Taj dio ne bih opisivala - dovoljno je reci da sam smo se zivi pozderali od brige, da je malena rasporena posred busice, izvadili su joj kompletnu opremu odozdo i vise nece moci imati male cry . Operirali su je dan prije Badnjaka, ja sam je vodila tamo, drzala na rukama i cekala da zaspe pod narkozom, nacmoljila se putem natrag odande i jedva docekala poslijepodne da odemo po nju. Bila je dobila plasticni prozirni okovratnik i odoricu koja se zakopcavala ispod repa - da slucajno ne bi zdrapala dolje flaster. To je naravno stalno i pokusavala pa smo je morali stalno paziti, ali inace je bila zbilja dobra i poslusna, gutala lijekove i bez opiranja nosila okovratnik.
Bilo je to prilicno stresno i za nju i za nas - medutim - dobro se oporavila, odmah je pocela dobro papati i sad je sve u redu.

Dan kasnije, na sam Badnjak poslijepodne mene je ponovno oborila prehlada /gripa?/ s visokom temperaturom. Dva dana se nisam izvlacila iz krpa, samo sam mijenjala pidzame svakih par sati, tako da smo Bozic docekali prilicno sugavi.
Pas i ja - jedna kraj druge svaka u svom krevetu kunjajuci. Samo je Gazda u to poslijepodne sasvim sam postavio i predivno dekorirao bozicno drvce, okitio ga, postavio svjetlece lance po prozorima, sklepao ikebane za stol najbolje kako je umio i vidio da sam ja radila, upalio svijece s mirisom jabuke i cimeta i tetosio obje, kuhao caj i donosio hranu. Na maleni spavacosobni DVD player je donio Caprin film "Divan zivot" i tako smo svi troje u spavacoj sobi njonjili, gledali film i tiho proveli bozicnu vecer. Ja tocno znam zasto sam se udala za tog covjeka!

Srecom, dan prije Badnjaka sam napravila Tiramisu i kokos/vanili /cokoladne zvjezdice pa smo imali kolace, a na Badnjak ujutro ispekla meso, napravila slatki krumpir i francusku prije nego li sam zavrsila u krevetu.

Moram napomenuti - malo samohvale - i znam da je to malen korak za covjecanstvo - ali je velik za mene smijeh- takva sugavna i teturava sam u taj petak imala i prosla testiranje na poslu i otpalila rezultat od 95% tocno rijesenih pitanja u polovici dozvoljenog vremena smijeh. Olaksavajuca okolnost je sto je skoro jedna cetvrtina pitanja bilo a/b/c/d zaokruzivanje! To mi je bilo obaveza nakon tri mjeseca rada kako bih dobila neku vrstu "security clearence" - iako to nije ono pravo koje je potrebno kad se radi za americku vojsku i ministarstvo obrane jer jos uvijek nemam drzavljanstvo nego samo status resident aliena sa zelenim kartonom. Kako bilo da bilo - ovo je bila obveza i dobila sam napismeno da su impresionirani vremenom i visokim postotkom rijesenih pitanja - pa cemo sad dalje ... party Moram napomenuti da je materija bila prilicno slozena i da se ova vrsta testa moze polagati samo dva puta.

I onda nam je bilo malo bolje pa smo se pripremali za docek Nove godine. Otklonili smo oba poziva za proslavu i odlucili provesti tu vecer doma obzirom da nismo bas bili na stoposto. To prijepodne na samu staru godinu je krenula ogavna ledena kisa i nastala je nevidena poledica, pa smo bili jos sretniji sto se nismo nista nigdje obvezali KAO PROSLE GODINE.

Medjutua ... predvece je Gazdu oborila jako visoka temperatura. Ja sam cini se njemu lijepo udijelila virus i nesretnik je ponoc docekao u bunilu pod grozomorno visokom temperaturom. Ja sam srecom vec tad bila OK pa sam mu mijenjala pidzame, pojila ga vrelim cajem i hranila vrucom juhom i hladnom Svarcvaldicom koju sam svjezu napravila "za docek".
Ne bi on najradije bio jeo nista, ali sam ga kljukala time jer mu je to jedino odgovaralo i taj kolac jako voli - nista drugo nije mogao gutati koliko mu je grlo bilo bolno i oteceno. Bio je pod dva pokrivaca i dvije deke i tresao se od zime.

I eto, sad napokon cini se stvari dolaze u kolotecinu pa sam ulovila vremena pisati. Svi smo dobro, zdravi i veseli.

Ovako je bilo jucer uvecer - s memory sticka na TV ide jedna od Star Trek epizoda, moja obitelj se ugnijezdila zajedno - malo gleda, malo drijema na uobicajenim pozicijama - Maggie u svom gnijezdu na svojoj, a Gazda kraj nje umotan u mojoj dekici. I griju jedno drugo. Gazdarica za to vrijeme pegla/glaca belj i razmislja kako je to zapravo jedno savrseno, mirno zimsko predvecerje.

my family

Ostajte u dobru ...

- 13:06 - Komentari (14) - Isprintaj - #