Sva cuda svijeta - dio V/7 - USA
Prica prva – Red River i kako izgleda kad imate rulet u vigvamu
Ponovno smo obisli Red River – Crvenu rijeku, granica izmedu Teksasa i Oklahome je jednim dijelom sama rijeka. Nadala sam se da cu je vidjeti u punom sjaju jer je – ogromna !
red river.avi
Medutim, ispostavilo se da je vodostaj nizak kao i kad sam prolazila tuda usred ljeta, sto me nemalo zacudilo. Objasnjeno mi je da vec cetiri mjeseca nisu imali kise... Obicno je zimi rijeka nabujala i ponekad se dogadalo da poplavi mostove i prekine prometne komunikacije. Moram priznati da je meni takvo sto bilo nevjerovatno za mjesto poput Teksasa, ja sam uvijek mislila da tako bogata drzava moze uloziti dosta u infrastrukturu.
Odveli su me i da vidim kako zive Indijanci u rezervatu u Oklahomi.
Pomalo zalosna je cinjenica da danas Indijanci zive od drzanja kockarnica, sve sto tamo zarade, kao i sve ostale grane privredivanja vezane uz to su oslobodene od poreza.
Comanche casino
Kiowa casino
Prave i prodaju suvenire i poklone, etno odjecu i namjestaj, ali to je manji dio prihoda.
Toliko dugo dok se proizvodnjom bilo cega, trgovinom i organizacijom igara na srecu bave u granicama rezervata, SVE JE TAX FREE, drugim rijecima, uopce ne placaju porez. Velika Casina su meka za kockare s obje strane granice, tamo se moze jeftino jesti i piti, jeftino kupovati cigarete – svi iz blize i dalje okolice dolaze kupovati duhan jer je jeftinije. Ja sam odbila uopce uci u Casino, ne odobravam kockanje i ne zanima me kako tamo izgleda - tako da smo naposljetku samo kupili cigarete Gazdinom bratu u maloj trgovini izvan ogromnog objekta Casina. Parkiraliste ispred je bilo pretrpano, a rana vecer je radnog dana.
Prica druga – trailor naselja i kako zivi gradska sirotinja
Bilo je komentara o zivotu u trailor naseljima – kucama prikolicama. Trailor objekata ima raznih, od onih malih kakve vidamo na godisnjim odmorima i koji se nakace na auto i vuku, do onih koji se transportiraju posebnim kamionima i vise su nalik kucama, samo ih zovu trailors jer se mogu ponovno staviti na kotace i izmjestiti. U pravilu se postavljaju na temelje od betonskih blokova. One vece znaju imati i po tri sobe, kuhinju, blagovanje, kupaonicu i dva toaleta. Sirina im se krece od 4,5-5 metara, duzina ovisno o broju prostorija. Iznutra su obloge zidova radene od lamperije ili drvenih panela s tapetom preko. Podovi drveni s tepihom od zida do zida.
Da se razumijemo, ima tamo vise sirotinje nego li mi mozemo i zamisliti, ove godine smo se malo provozali kroz naselje gdje zivi upravo taj dio americkog sna... Iako, kod njih je taj pojam malko drukciji nego kod nas - americka sirotinja ima krov nad glavom pa makar to bilo i trailor, ima auto da dode do posla, ima satelitsku i kablovsku, klima uredaje, grijanje, nije gladna. Postoje lanci trgovina gdje stvari kostaju 99 centi – tu se mogu pribaviti i osnovne namirnice poput kruha, mlijeka, voca i povrca, tjestenine. Postoje takoder lanci trgovina gdje mozete kupiti no name brand odjecu i obucu za doslovce par dolara. Ne tvrdim da je ista kvaliteta i da isto zabljesnete kao kad kupujete Adidas ili H&M – ali nije posrijedi drlog i nitko ne mora trositi pola place svakih pola godine da obuce dijete kad preraste odjecu. I tko hoce raditi moze relativno lako naci posao.
Malo outdated podaci iz 2000. godine kazu da je prosjecan godisnji prihod domacinstva u gradu $ 32.554 ($ 2.712,83 mjesecno) , od toga prosjecan prihod za muskarce $27,609 ($ 2.300,75 ) nasuprot $21,877 ( $1.823,08 mjesecno ) za zene, per capita za grad $16,761 ($ 1.396,75 mjesecno).
Oko 10.8% obitelji i 13.9% populacije su ispod granice siromastva, ukljucivo 17.7% onih ispod 18 godina i 10.3% onih iznad 65 !
Minimalne place su prilicno niske i jedva se sastavlja kraj s krajem, ali svejedno - ako covjek pazi, moze zivjeti pristojan zivot – daleko pristojnije nego u Hrvatskoj, to je sigurno.
Tu se naravno ne racuna populacija beskucnika – oni su posebna prica.
Bolna tocka je zdravstvena skrb i mirovine – njihovi umirovljenici nisu u zavidnom polozaju i mnogi honorarno rade do u duboku starost kako bi s malom mirovinom prezivjeli i sto je od zivotnog znacaja – mogli platiti bolnicke racune.
A bolnicki racuni su nocna mora. Evo jedan primjer : ostala sam duzna objasnjenje zasto je sogorica iz jednog od prethodnih postova bila bosa. Bosa je bila jer manje vise stalno hoda bosa – zimi i ljeti. Nije to iz obijesti nego zato sto ima problem s kostima stopala, cijelog zivota je nosila vrtoglavo visoke potpetice i kaubojke, sad ima deformitet u prednjem dijelu stopala koji joj ne dozvoljava da obuje niti obicne tenisice. Nosi japanke. Na posao nosi platnene razgazene zepe. NEMA NOVCA da kupi pomagala i posebne ortopedske cipele jer su skupe. Nema novca da ode specijalistu. Nema novca za operaciju koja kosta 16.000 usd okvirno, tako joj je rekao njen doktor opce prakse. Njeno osiguranje koje si ona moze priustiti placati to ne pokriva. Zena ima nepune 44 godine. Radi u velikoj auto kuci kao administrator u odjelu za auto dijelove, njezin posao je unositi sve sto pristigne u racunalo i izdavati na zahtjev, azurira bazu podataka. Placa joj je $ 8 / satu, sto bi grubo racunajuci bilo $ 1.280 mjesecno. A novac curi na lijekove za dijabetis i pomaganje dviju kceri i njihove djece koje zive s nistkoristi ocevima i bez prihoda.
Gazdin brat takoder nema velika primanja, neka je vrsta dispecera. Sad zive u iznajmljenoj kuci za koju placaju $ 400 mjesecno, moraju stalno pojiti dva polovna auta koja trose ko zmajevi jer ne mogu koristiti jedan. Zive vrlo skromno i u njihovom opisu rashoda jednostavno nema mjesta za medicinske troskove.
Prosli brak i potom razvod od zene koja je kockala su ga oderali do kostiju i morao je prodati kucu da namiri dugovanja, ona mu je sa zajednickog racuna upropastila kreditni rejting i on ne moze niti dici kredit.
Ne morate dakle biti gradska sirotinja da biste imali financijski problem kad je rijec o zdravlju – medicinske usluge toliko kostaju da cak i srednji sloj moze imati problema kako ih servisirati.
Postoji pojam „trailor trash“ koji obiljezava cijelu jednu subkulturu americkog drustva. Kad se rodite kao trailor trash vecinom i to cijeli zivot i ostanete – rijetki se iscupaju. Slabo obrazovani, rade na slabo placenim radnim mjestima i odgajaju istu takvu novu generaciju kojoj je zivotno postignuce nasljediti trailor kad im umru roditelji. Zenska djeca se cesto vrlo rano odmetnu od kuce. Vec u petnaestoj odu i pocnu raditi kao konobarice, mnoge i ne zavrse skolu, lutaju po velikim gradovima i jako puno ih ostane trudno. Cesto se s djetetom vrate roditeljima, ostave dijete na cuvanju i nastave glavinjati, ako imaju srece i raditi eventualno saljuci neku lovu, ali vecinom ne. Stopa teenagerskih trudnoca u Americi je ogromna - vecina ih se dogada upravo u tim sredinama. Muska celjad cesto zavrsi radeci kao vozaci kamiona.
Jako puno oba spola ih se prijavi u vojsku ili Nacionalnu gardu, to im je izlaz iz bijede i siromastva, tamo dobiju zdravstvenu skrb, iako nevelika - pristojna primanja, krov nad glavom, mogucnost daljnjeg skolovanja. Ako ih ne pukne peh pa ih posalju u rat.
Nisam se upustala u komentiranje ovih stvari, svaki grad ima svoj ekvivalent ovome. Iako, nisam mogla ne primijetiti ispred nekih prikolica sasvim solidne aute.
Prica treca – kako se moze skućiti na brzinu ako imate pisljivih sezdesetak tisuca dolara+zemljiste s infrastrukturom
Malo vise od trailor doma, a ipak manje od normalne kuce - imate i klasicnu montaznu gradnju koje zovu „modular homes“- montazne kuce koje vam samo dopreme i povežu na infrastrukturu i za jedan dan imate topli dom. To se na drustvenoj ljestvici rangira malo bolje nego trailors. Zeljela sam otici i pogledati kako izgledaju na licu mjesta gdje ih prodaju, ali nismo stigli na zalost – iduci put. Usudila bih se reci ovako izdaleka da meni izgledaju cist pristojno, i za pocetak za mladi bracni par – zasto ne? Sudeci po onom sto sam citala online o njima, imaju solidno izveden sendvic zid, dobre izolacije, dopadljive obloge, klimatizaciju. Medutim onda mi je Gazda rekao da i nisu bas tako jeftine, za samo malo vecu lovu mozes sagraditi normalnu kucu pa imas nesto cestito... Cijene im se krecu od sezdesetak tisuca dolara pa na vise. S tim naravno da imate zemljiste na kojem je kompletna infrastruktura.
Velika vecina se ipak odlucuje iznajmiti kucu, njihove obitelji su daleko pokretljivije nego nase, ne oklijevaju seliti po potrebi posla, migriraju cesto i rado. Najmanje kuce imaju barem dvije sobe, kuhinju, blagovanje i kupaonicu, okvirno minimalno oko 60 kvadratnih metara. I jos uz to obavezno okucnica umjerene velicine. Najamnine se krecu od 350 za dvosobne kuce do 700 usd za trosobne i cetverosobne kuce u pristojnim susjedstvima. One koje su vece i na ekskluozivnim lokacijama se teze iznajmljuju, jer onaj tko si moze priustiti placati 1.500 dolara za iznajmljivanje, taj je u platnom rangu da si moze priustiti vlastitu kucu. Iznimka su vojna lica koja se sele svako malo. Ovisno o lokaciji i velicini kuce cijena je niza ili visa. Isto tako cijene u Kaliforniji ili Floridi se naravno razlikuju od onih u New Yorku ili nekim manjim gradovima, ali ja navodim kako je na podrucju Wichita Fallsa, gdje je Dallas metro area udaljen dva i pol sata voznje brzom autocestom. Imate i „losa“ susjedstva gdje kucu mozete iznajmiti i za dvjesta dolara, ali nije preporucljivo tamo podizati obitelj. Jos uvijek postoje kuce koje imaju tzv. “asbestos siding“, odnosno vanjsku oplatu izradenu od materijala u kojem je azbest komponenta, zakonom je zabranjeno i ne prave se vise, ali jos se uvijek koriste, tako da svatko pametan bjezi od toga – TE su kuce jeftine i za iznajmiti i za kupiti.
Prica treca – jos malo o stanovanju , debelim psima i Swarovski kristalu
Malo apartmansko naselje, tu je ulaz zgrade i stana u kojem je Gazda proveo djetinjstvo.
Na ogradi kod igralista poruka
Kaze Gazda kako je to nekad bilo pristojno susjedstvo gdje su zivjeli pripadnici vojske i zrakoplovstva s obiteljima, ali kako se sad cini bas i nije tako. Nije mi bilo jasno zasto, pa meni su sve te kuce izgledale cisto u redu, dobro odrzavane isto kao i vrtovi i automobili... Zakljucio je to jer je vidio u bliskom susjedstvu cak dvije zalagaonice – toga prije tamo nije bilo - u boljim cetvrtima ih nema.
Obisli smo i njegove kuce koje iznajmljuje – stanari to manje vise lijepo i cisto drze, dopusteno im je drzati kucne ljubimce, ali smo se jako iznenadili kad smo vidjeli da u sve tri kuce drze debele pse. Kad kazem debele, onda to znaci da nikad u zivotu nisam vidjela tako debelu zivotinju koja se toliko gega, gotovo kotrlja a ne hoda. Jadni. U jednoj od kuca cura i decko zive skupa i drze u blazenom suzivotu tri psa i tri macke, imaju sobu samo za njih. I svi odreda lepi i debeli. Svi odreda njegovani i cisti. I svi odreda naravno placaju mjesecno dodatni depozit uz rentu za drzanje kucnih ljubimaca.
Gazdinoj agentici koja brine za nekretnine kad doputujemo obicno odnesemo neku sitnicu – ispocetka je nisam poznavala, pa sam birala finiju bombonjeru ili butelju neceg sto se ne moze tamo kupiti. Ove godine je na krvnickoj dijeti pa sam morala smisliti nesto drugo – ali sto donijeti zeni koja ima vlastiti portofilio nekretnina sto u prodaji, sto u rentanju tezak oko milijun dolara ??? I inace mi ne pada na pamet nikoga impresionirati, radije se trudim naci nesto drukcije i originalno nego nesto skupo. Uzeli smo joj maleni Swarovski kristal – skoljku. Nikad ona nije cula za Swarovski kristal i bila je odusevljena. Malo sam joj objasnila i prepricala ponesto o tom brandu, pokazala site, nasto je rekla da ce poceti vlastitu kolekciju, toliko joj se svidjelo. Rekoh joj - PAZLJIVO ! - granica izmedu doista predivnog primjerka i komadine kica je kod Swarovski kristala jako, jako tanusna i meduprostor uzan - tko ne vjeruje nek provjeri OVDJE ili OVDJE.
Koga zanima vise o porijeklu i nastanku ovog branda moze vidjeti NA OVOM MJESTU,
Izmedu u slicnom rangu cijene izbora ovog
ovog
I ovog
Uzeli smo skoljku.
Obzirom da je postavila u hipu puno pitanja, naputila sam je da moze naci trgovine online i kako organizirati kolekciju - najbolje u malenoj ustakljenoj vitrini s halogenim svjetlom iznad i na otoku - podlozi presvucenoj u recimo ponocno plavi barsun koja je polozena na staklenu policu. S ogledalom iza na ledima vitrine, a bocne tri strane u tankom samo po rubu brusenom ili pjeskarenom staklu. Iako bih ja radije napravila sesterokutni oblik. Konstrukcija koju bih ja birala – kromirani tanusni elegantni profili. Svaka staklarska radnja ce to znati napraviti.
Prica cetvrta – jos malo o tome kako se voze obicni ljudi
Kupiti automobil u USA je daleko povoljnije nego u Europi, i novi i polovni. Neki modeli su povoljniji cak do 30% - vjerovali ili ne, tocno je tako. U konacnici, i Gazda je svoj Jeep dopremio odande u Njemacku i platio manju cijenu nego li je isti automobil tu. Plus military popust  , ali to je vec druga prica.
Isto tako je u Europi nezamislivo vidjeti onakve pola stoljeca stare krseve kakvi se vidaju po americkim cestama. Fuel economy i low emision je za njih science fiction i jos uvijek nesto van okvira svakodnevice, o cemu se bas ne razmislja pretjerano - manje ih brine sto zagaduju i smrde po cestama, vise ih smeta kad visoka potrosnja goriva opali po dzepu - vec mnogi grcaju i bjesne zbog „poludjelih“ cijena goriva. Te su cijene naravno daleko jeftinije nego kod nas, ali za njih koji su se uvijek razmazeno jeftino vozili, to je svojevrsni šok.
Znam da nije idealna i jednostavna usporedba jer tu se moraju uracunati daleko slozenije stvari i primijeniti drukcije metode, ali evo malo vrlo uprosćene i vrlo okvirne matematike.
Trenutno je prosjecna cijena galona goriva na nivou drzave od $ 2,57 u Teksasu do $ 4,16 u Kaliforniji, grubo receno - u prosjeku $ 3,36 - 1 galon je 3,7852 litara, sto ce reci da je litra benzina tamo cca $ 0,888, sto preracunato po danasnjem srednjem tecaju HNB u kune iznosi 4,26 kuna. A minimalna najniza placa u drzavi Texas bazirana na satnici od $ 5,85/satu, (s tim sto ce 24/7 porasti na $ 6,55) i bazirana na radnom tjednu od 40 sati im preracunato iznosi okvirno $ 1.030, odnosno 4.944 kn . Pa vi napravite usporedbu s vasom potrosnjom goriva.
Ali ne zanemarite da oni dnevno moraju prijeci vise kilometara od vas jer putuju daleko na posao i s posla, a ni grincajg ne mogu ici kupiti pjesice.
Mnogi vec idu u minus na kartici kako bi napunili, a voziti se mora, nema gotovo niti jedne kuce bez barem jednog automobila, rijetki su sreckovici kojima je radno mjesto blizu mjesta stanovanja.
Sve je rasprseno, za razliku od zgusnutosti stanovanja i urbane infrastrukture u gradovima u Hrvatskoj ili Njemackoj. Osim kad je rijec o shopping zonama i mallovima – do kojih se trebate naravno opet voziti jer ne stanujete blizu.
Voze se mrcine koje puno trose, u isto vrijeme se prigovara kako je sve skuplje i to se ne moze podnijeti.
Inace, jako se, jako razlikuju americke ceste od njemackih...Vozi se tako da vam se dize kosa na glavi, pretice se i s desna i s lijeva, tko je veci taj prvi ide, tko je sporiji pravo mu budi.
U iducem postu antikvarnice i razne takve poslastice ...
Ostajte u dobru
|
