Samo cu kratko - u petak smo dobili konacnu dijagnozu nakon niza ispitivanja krvi, stolice, urina, ultrazvuka i x-rays.
Maggie ima pankreatitis.
Napominjem unaprijed da je od samog pocetka hranimo iskljucivo PURINA suhom hranom, u pocetku je dobivala varijantu te hrane za steneci uzrast ( ponekad, iako vrlo rijetko je dobivala konzervu psece hrane istog proizvodaca ). Ta vrst hrane je navodno izbalansirana u svim sastojcima koji psu trebaju. Kod stola bi dobila ponekad komadic nemasne piletine ili nekog drugog mesa, ociscen od zacina - kad kazem komadic, onda je to ne vise od kolicine bobice grozda. Rado jede i dobiva pomalo voca i nezacinjenog kuhanog povrca, rize ... rado ce pojesti i komadic prijesna mesa, ali to isto dobije malo, kao desert. Nikad nije imala problema s probavom.
Kad smo negdje u gostima, obicno je ljudi pokusavaju nahraniti mesinom, kostima ili necim sto se smatra pogodnom psecom hranom za jadno pseto koje mi drzimo u prehrambenoj karanteni ( s obrazlozenjem : nek se pas cestito najede !!! )
Misljenja nekih ljudi koji nemaju pse ili imaju otporne i velike vrste su da pas mora NORMALNO jesti, i da je ikakva gotova kupovna hrana za pse smece. Moja Maggie bi se slozila, kod poznanice je prosle godine dok je bila na cuvanju sat vremena, smazala petnaest deka fine salame o cemu sam naknadno obavijestena...
Medutim ...
Nije isto, ponavljam, za sve pse. Moja prethodna psica Ramona je pokupljena kao jako malo stene s ulice za vrijeme ratne bubetane, odrasla je jeduci istu hranu kao i mi, NIKAD nije imala problema i u dobrom zdravlju ( do pred kraj kad je posenilila i imala bruh ) je docekala gotovo cetrnaest godina...doduse, u zadnjih pet godina sam joj kupovala konzerviranu hranu - ali uvijek je vise cijenila dobre spagete u bolognese umaku ili punjenu papriku, nego li psecu hranu...
Kad sam dobila Maggie, dobila sam usput i komentar od jedne poznanice kako sad imam jako skupu i jako osjetljivu igracku. Nikako nisam mogla shvatiti cemu ovako zlocest komentar (pokusavala sam visekratno, i da sam mogla, ja bih opet usvojila psa iz sinteraja ili azila), ali sad mi je jasno da komentar nije bio zlocest, nego tehnicki ispravan. Maggie je od vrste mini poodle, ima zavidan rodovnik, kupljena je po preporuci od uzgajivacnice koja je medunarodno uvazena i ima sampionska legla, nikad zabiljezene urodene bolesti i malformacije, s te strane je sve pet. Mozda su neki drugi pripadnici te vrste drukciji, ali nasa malena je krhka i osjetljiva, ne voli van na kisu i hladnocu, moramo je oblaciti da se ne prehladi, moramo joj naravno kupovati psecu hranu i ne sopati je ostacima od rucka, moramo je svaki dan pocesljati i moraju joj se usi drzati cistima, zubi prati jednom tjedno, a juzna zona drzati kratkodlakavom, groomeri su kod nas svakih sest tjedana. Kupa se svake subote uvece. Igracke joj perem u stroju za rublje jednom mjesecno, veliki rucnici na kojima lezi u svom kreveticu se mijenjaju, iskuhavaju i glacaju jednom tjedno. Nije debela, jede umjereno, svaki dan se istrcavamo s lopticom. I sad bi neki rekli da je to pretjerivanje... ali cinjenica je da je mini pudal jako, jako daleko od svojih velikih Royal pudl rodaka koji veliki poput Njemackih ovcara ili Rotova i koji su radni psi osposobljeni za dugotrajno trcanje, lov i plivanje u rijeci ...
Navod i opis problema od strane veterinarice koji sam nasla na internetu :
"Pankreatitis-upala gušterače - vrlo je ozbiljno oboljenje pogotovo u akutnom obliku. Uzroci su različiti pa je jedan od najčešćih nepravilna prehrana (pankreatitis je češći u debelih životinja) , može biti uzrokovan davanjem nekih lijekova, opstrukcijom izvodnog kanala pankreasa, traumom te su mogući drugi uzroci od kojih neki nisu sasvim razjašnjeni. Klinički znakovi su povraćanje, ponekad proljev, bolovi u trbuhu- dakle prilično su nespecifični. Pankreatitis najčešće viđamo kod pasa srednje životne dobi, predebelih i to nakon konzumacije masnog obroka. Neki posebno lakomi psi u stanju su proždrat punu zdjelu čvaraka , a mnogi su žrtve dobronamjernih vlasnika koji svoje ljubimce počaste dobrom, masnom kremenadlom sa roštilja ili komadima pancete. Akutni pankreatitis je vrlo ozbiljno stanje, u vrlo kratkom vremnskom periodu može doći do šoka. Bolesni psi uvijek su dehidrirani a sve je praćeno i povišenom tjelesnom temperaturom. Prisutna je i jaka bol pa je bolesna životinja uznemirena, ne može se smjestiti, nerjetko cvile. Bez intervencije veterinara akutni pankreatitis može biti fatalan. Terapija se sastoji u nadoknađivanju izgubljene tekućine i elektrolita te u određivanju strogog posta kako bi se pankreas "odmorio". Nakon oporavka veliku pažnju moramo posvetiti pravilnoj prehrani. Hrana mora sadržavati visok udio karbohidrata (riža,pašta) s obzirom na to da su proteini i masti jači stimulatori pankreasne sekrecije. Ako se pas uspješno oporavlja treba uvesti dijetnu hranu koja sadrži malo masti. Osobno preferiram ishranu komercijalnim veterinarskim dijetama koje su točno izbalansirane.Kod kroničnog pankreatitisa nekada prepisujemo dugotrajnije uzimanje lijekova...."
E sad, niti je hranimo sa stola, niti nekontrolirano luta okolo da je netko drugi hrani, niti ima pristupa ikakvim smecima, niti je debela, niti je sredovjecna, niti je imala traumu (doduse, par puta se jureci smandrljala niz stubiste u trku, ali stube su drvene i oblozene tepihom i to je bilo jako davno, pa veterinarica tvrdi da ako je to uzrok, problem bi se ocitovao i ranije), niti je posrijedi losa uzgajivacnica i genetski poremecaj (iako-tu se nikad ne zna), pas je star samo godinu i pol dana ... od cega je dobila bolestinu nemamo pojma...samo znam da je okidac bilo kad sam joj dala mali komadic grillane piletine prije jedno tri tjedna... tad je sve pocelo.
Prema nekim drugim izvorima i navodima koje sam takoder nasla online :
"As with most diseases or conditions, certain dog breeds are more susceptible than others. ..."It appears there's a genetic susceptibly to the disease," says Dr. Steiner."
According to Dr. Labato, "Dogs are vulnerable at any age, but more commonly in middle age ... And, female dogs seem to be more regularly represented."
Dogs that are more predisposed to this condition are the following: miniature Schnauzers, Yorkshire and Silky Terriers, Miniature poodles and Cocker spaniels."
U prijevodu - neke vrste su podloznije oboljenju od drugih i postoji cak i genetska predispozicija, psi su osjetljivi u svakoj dobi, pogotovo srednjoj, zenke su osjetljivije i navedene su vrste pasa koje su najugrozenije, medu njima i Minijaturne pudle...
Prognoze su :
"Pancreatitis can be a very unpredictable disease. In most cases, if the attack was mild and the dog only had one episode, chances of recovery are good. Simply avoiding high fat foods may be all that is called for to prevent recurrence and/or complications. "
Kazu strucnjaci da je to vrlo nepredvidiva bolest, u mnogim slucajevima psi imaju samo jednokratni problem i sanse oporavka su dobre, pravilnom prehranom i prevencijom se mogu izbjeci daljnje komplikacije ... docim kod nekih to prijede u stalni problem i tu je daleko ozbiljnija situacija. Mi cemo se pobrinuti da do daljnjih problema ne dode.
I tako sad Maggie uzima cetiri vrste lijekova i novu psecu hranu koja je prilagodena njenom problemu - dijetalna Royal Canin
Neke kapi polize s kasicice poslusno i rado, izgleda da su slatke, docim druge nastoji jadna izmigoljiti pa ne otvara usta... Inace je vesela i rado se igra ...
Eto... i za kraj Maggie u odjeci i obuci, neki su pitali ;), jos cekamo isporuku ski jakne i novih cizmica, ove proslogodisnje su joj malo velike pa ih gubi putem
ovako nam je kad imamo "one dane" ( Levant, daleko smo ...), Always smo strpljivi s opremom
ovako kad ne da zakopcati kopce kisnog ogrtaca
a ovako kad je hladno
Ono sto me ponekad strese je misao - sto bi bilo da nemamo love za takav tretman i medicinsku njegu, ne mozes pustiti jadnu zivotinju da pati i ugine od bolesti...i pomisao na sve one jadne kojima smo se prije bavili i koji nemaju toliko srece u zivotu, nego se rode na ulici i zavrse na nekim drugim mjestima...
Kako kaze Gazda - ne mozes spasiti cijeli svijet...
