TYCHE

Provincijalka

Eto... Nisam u zivotu puno razmisljala o tome sto znaci biti provincijalac. Uvijek nekako imate pametnija posla.

Kad sam bila jos mladahna podrazumijevalo se da je to netko tko zivi u malenom mjestu i ima dugo putovati busom ili vlakom do nekog Osijeka ili Splita ili Zagreba - u to doba su to za mene bila "normalna" mjesta koja nisu provincija. Ta se mladez malko drukcije oblacila tad i imala drukciji naglasak. Isto tako, sama rijec PROVINCIJALAC je imala nekakav podrugujuci prizvuk - reci (kad sam ja imala sedamnaest) za nekog da je provincijalac ga je moglo gadno obiljeziti kao selju-belju i kao takvog izopciti iz kruga onih cije se misljenje uvazavalo.To naravno nije bilo u redu, ali kad u teenagerskoj dobi kristalizirate prva umijeca u ophodenju s ljudima i stjecete prva iskustva u pozicioniranju u skupini - to je tako.To je dio okrutnog procesa selekcije u svakom drustvu - podjela je nemilosrdna i u svakoj grupi ljudi okupljenih po nekom kljucu se formira prehrambeni lanac i svatko ima svoju ekolosku nisu u poretku stvari - neki su na vrhu, neki na dnu. Mi ostali prosjecni koji nismo ni predatori niti plijen laviramo negdje izmedu s manje ili vise uspjesnim danima. Modela po kojem izbijate na vrh prehrambene piramide moze biti raznih. U vecini njih biti provincijalac nije nikako prednost.

Kad sam bila malko starija i stekla nesto zivotnog iskustva pocela sam razumijevati da je biti provincijalac prvenstveno kulturalna i mentalna odrednica. Razmisljati na takav nacin moze i netko tko zivi usred metropole i nije sisao s brda - to zbilja nema nikakve veze s kucnom adresom i rodnim listom. Zemljopis s tim veze nema - redneck u Dallasu, Texas razmislja na isti nacin kao i ognjistarac u sred Zagreba. I obojica imaju diplomu VSS, drze gun u gornjoj polici ormara i glasaju za konzervativne desne svih boja. Ovo sto pisem naravno nije Vodic kroz politicku nekorektnost i niposto nije pravilo - DA SE SAD NETKO NE BI NASAO UVRIJEDEN !

Stvar je u nacinu razmisljanja i sirini pogleda. Neki nikad nece napraviti odmak od stanovitog mentaliteta koji ih kao fluorescentnim premazom obiljezava i oni sjaje i u mraku... To takoder nema veze niti sa prirodenom inteligencijom i stupnjem naobrazbe. Zacudno, ali istinito. Upoznala sam neke vrlo domisljate, spretne i visokoobrazovane osobe koje bih bez po muke strpala u taj kos, ne zato sto slusaju narodnjake, ne znaju reci tko su bili impresionisti, nemaju pojma tko je Orianna Fallaci i nose krivu vrst cipela, nego zato sto se smiju krivim stvarima.

A sad ce netko reci - TKO SAM JA DA IM SUDIM???

Ne, to mi zbilja nije bila namjera, ovaj uvod je bio samo objasnjenje kako sam stekla dodatni stav o provincijalizmu kao takvom i bolje razumjela definiciju istog kako ga mozemo dozivjeti iz perspektive nasih svakodnevnih rutina - sitnica koje zivot znace.

Stjecajem okolnosti radila sam u tvrtki cije je sjediste u Zagrebu. Mi ostali smo bili rasprseni diljem Lijepe nase i okupljali se na sastancima u headquarters ili na masovnim okupljanjima povodom nekog povoda bar jednom godisnje. Na prve sam morala po funkciji radnog mjesta ici, druge sam nastojala izbjegavati - ne zato sto nisam voljela sve te dobre ljude, nego naprosto jer nisam materijal za takva okupljanja. Dakle, kad bismo svi bili nazocni, mogli ste i ne htijuci primijetiti kako se odredene grupe ljudi odvajaju kao ulje na vodi. Ovo cu samo navesti kao primjer - nesto sto se dade primijetiti na prvi pogled, ono sto dobivate kao prvi utisak kad pokusavate nekog svrstati u poredak stvari, zapravo nebitno ali ipak ponekad presudno u kontaktima - odjeca. Odredene dame su uvijek na veceru dolazile u crnom muslinu ili tilu, uskim uz tijelo i izrezanim kreacijama kakvih se ne bi postidio niti najbolji kabare program, nausnicama od bizuterije koje su visile s uha do ramena, odredena gospoda su dolazila u kariranim kosuljama i kravatama drukcijeg uzorka i odijelima na prugice - ne, iako sam sklona hiperboliziranju ponekad da bih docarala bit stvari - NE SALIM SE OVAJ PUT ! Ja sam se uvijek osjecala u svojim tamnocrvenobijelim ili crnobijelim kombinacijama s vjecnim bijelim kosuljicama i odijelom kao pingvin pored njih. Ali ja za to nikad nisam marila - oni su meni bili jako dragi iako se vidjelo da ne dijelimo neke iste regule u ponasanju i oblacenju - Boze moj, svatko ima pravo na samoodredenje... i da, oni su dolazili iz poslovnica u malenim mjestima.
S druge strane, sjedila sam i slusala pricu jedne mlade majke koja zivi u malom mjestu nadomak Zagreba - BTW je li vam poznato da se oni svi koji stanuju tri dana jahanja i dva nocenja od Jelacic placa isto smatraju Zagrepcanima? Dakle - cura ima dvoje klinaca i place sto joj je zivot bijedan - ima dobar posao i dobru placu, ali ustaje se svako jutro u pet da bi obavila sve sto treba i doputovala na posao u petnaest do osam, nakon sto promijeni dva busa i dokopa se napokon radnog mjesta kroz jutarnju guzvu. Nikad se nije izlazilo s posla bas na vrijeme u cetiri, tako da nije bila rijetkost da dode doma u sedam uvece. Djeca idu spavati u devet. Ona je kronicno izmorena i lijeze u jedanaest kad sve po kuci sredi jer nema baka servisa da joj uleti. Ja je nisam utjesila time sto sam izracunala da ona svaki dan potrosi na putovanje na posao i s posla dva puta po sat i pol vremena.To je tri sata zivota SVAKI DAN. Pomnozite s brojem dana. To je kvaliteta zivota kad zivite u velegradu, kad niste provincijalac. Kolega sjedeci s druge strane - isto zitelj metropole se samo nadovezao da blago njoj jer moze u busu spavati ili citati, on vozeci svoj auto mrzi svako jutro i poslijepodne kad se mora kroz gradsku guzvu probijati skripeci zubima, krecuci sat vremena ranije od potrebnog i kruzeci cijelu vjecnost ne bi li ulovio blizi parking. Taj ima srece da doma ima zenu koja pegla kosuljice, podize klince i redi kuhinju pa ne mora on - on dode na gotovo u svemu.

Ja u sredini se blazeno smjeskam i mislim si - blago meni provincijalki iz Osijeka, nikad u zivotu nisam putovala na posao duze od dvadeset minuta i to mi je bilo previse, jer sam smatrala groznom nepravdom i KRADOM DIJELA ZIVOTA koji morate protratiti na glupo prometovanje s mjesta na mjesto.

Provincije su mahom cisce, u sasvim malim sredinama u Hrvatskoj jos uvijek mozete jesti domacu kvalitetniju hranu, nema smoga i sve je nadomak ruke. Na takvim mjestima mozda nemate doduse ADSL i flatrate, nemate bogat drustveni zivot i jet set - ali nije lose niti biti glavni dika u selu !!!

I sad ja vas pitam - je li bas toliko lose biti PROVINCIJALAC ?

Ja osobno zapravo nemam problema s tim - priznati da sam cura iz provincije uopce ne boli. Neki ljudi se vjerovali ili ne - toga stide. Jeste li ikad culi za pojam koji je moja bivsa radna kolegica madarica Margita rado koristila - MALOGRADANSTINA ( s posebnim gnusajucim naglaskom koji vam na zalost ne mogu docarati ) ? Vidite, biti malogradanin i provincijalac dogada se U GLAVI, ne na zemljopisnoj karti. I ne dam se (mal)tretirati drukcije od ljudi koji su imali srecu zivjeti na svijetloj pozornici velikih gradova gdje vam je kvaliteta zivota upitna, ali internetska veza odlicna. Sukladno s tim nemam takoder problem niti priznati : bas sam se dobro zacudila kad sam se suocila sa sljedeca tri civilizacijska dostignuca kojih u mom malom selu Osijeku nije bilo.

MASKA
Jednog lijepog dana Gazda mi je dosao s tim i rekao - OVO JE ZA TEBE.



Pogledala sam ga ispod oka oprezno, pitajuci se kakve to sad skrivene sklonosti izranjaju i onda sam nehajno zatrazila dodatno objasnjenje - kad i kako koristiti. Da ne prepricavam raspravu i posljedice iste, samo cu vam reci : IAKO SE MOZE I DOBRO JE DOSLO, ovo nije nesto sto koristite za poklade, nije takoder niti nesto sto koristite kad hocete malo zaciniti vecernju rutinu nakon tusiranja - ovo je MASKA ZA SINUSE.
Strpate u mikrovalnu na tri minute da se gel zagrije i rasiri, namackate se onom placebo mascobom na bazi eukaliptusa i kojecega sto je navodno ljekovito i lijepo nataknete masku. Ona drzi toplinu petnaestak minuta i dio je advanced tretmana problema sa sinusima. MOzete raditi i kojekakve druge radnje u njoj za to vrijeme dok lijecite sinuse. Izbor prepustam masti - moze se raditi stosta - cak i kuhati, voziti sobni bic i surfati u njoj sto ne mozete raditi kad grijete sinuse iznad posude kljucale vode s rucnikom na glavi.

ZLICA ZA MED





Jeste li znali da postoji POSEBNA ZLICA ZA MED??? Ja nisam - kao sto rekoh ja sam iz provincije. I to je pored tocka, vatre i interneta jedno od temeljnih poglavlja u evoluciji ljudske civilizacije -imati posebnu zlicicu za med je za mene i vise nego dokaz da sam daleko uznapredovala u svakom pogledu i nije mi jasno kako sam sve ove godine mogla zivjeti bez toga...

PUTAR U SPRAYU

Dobro da niste vidjeli izraz mog lica kad sam ovo nasla na polici - PUTAR koji jednostavno mozete rasprsiti po posudi za pecenje ili po kruhu za sendvice. MOj sok se nije odnosio na ideju, jer sam cooking spray za mascenje posuda prije pecenja vec vidjela prije tri godine pri mom prvom civilizacijskom soku u kupovini u americkim trgovinama. MOj sok se odnosio na putar sa 0 % kalorija i icega sto moze postojati - ZRAK !!! LIJEPO PISE ! I vjerovali ili ne - doista ima okus po putru kad se lijepo nasprica na toast. Praaava bolestina !Ovo je nesto za cim bi se svi mi u Karakter klubu trebali po defaultu pomamiti. Zivim za dan kad ce izumiti strudlu s visnjama u sprayu s nula kalorija ili sarmu u sprayu s nula kalorija ! Bit cu prva u redu ispred police.





Eto... kao sto rekoh - kud covjeka dovede kad pocne razmisljati o provincijalizmu ! Zvuci kao Teorija kaosa - ono kad leptir mahne krilom u Bankoku, dionice na Wall Streetu skoce - tako i kod mene - sto god pricali - ali ja sveudilj nekako zavrsim na hrani !