TYCHE

Blagdani moji ... nekad - dio drugi

Ovo će biti kratko i nostalgično - kako je bilo slaviti Božić kad sam ja bila malesna i malo manje malešna ( o jeee, iz perspektive mojih sadašnjih 42 godine to izgleda poprilično u magli ).

Kao prvo, nije bilo baš isto, osim u crkvi, slavlje Božića se zadržavalo isključivo u kućama i nije izlazilo na TV, ulice i novine. U to prahistorijsko doba kao što znate interneta nije ni bilo , a medvjedi su doista spavali zimski san.

U mojoj obitelji božićno drvce se dovlačilo sa osječke tržnice uglavnom dva do tri dana prije Badnjaka, smještalo u dvorište i tad je uglavnom počimalo napekavanje kolača. Na sam Badnjak drvce se unijelo u kuću i ja još i danas pamtim miris smrekovih iglica i bombona zvanih "saloni" koji su bili u sjajnim omotima raznih boja i vješali se na drvce da bi kasnije bili poklopani - svake godine su se naravno kupovali svježi. Godinama je okus postao drukčiji i bolji. U početku, u to mračno nekomercijalizirano doba su to bili maleni šećerni pravokutnici, kasnije nešto poput karamela, a naposljetku neka vrst želea. Obavezan dio dekoracije su bile i prskalice.

Ništa mi neće nikad slikovitije prizvati čaroliju Božićne noći nego sjećanje ( neka vrsta sinestezije ? ) i slika - zapaljena prskalica u mračnoj i božićnomirisavoj sobi u kojoj samo svijetli stotinu raznobojnih svjetala sa "bora". A negdje iz blagovanja se čuju božićne pjesme sa sivog magnetofona kolutaša kojeg još uvijek pamtim - sad je negdje kod starog na tavanu .

Kako sam od malena išla na "pjevanje" u crkvu, tako su i probe učestale u to doba, a gotovo svake godine se pravila i "priredba" gdje se naravno sudjelovalo kako god. Tih dana je i klinčadija i malo stariji bila u trku po kućama uokolo, jer je retfalačka župa uvijek organizirala obilazak bolesnih i starih osoba sa prigodnim simboličnim poklončićima.

Imali smo neopisivo fenomenalnu ekipu vudrenih časnih sestara u to doba, na čelu sa po mom skromnom mišljenju pravim genijalcem - gospodinom velečasnim Schumaherom. On je i danas jedan od mojih uzora i autoriteta ( a nema ih bas puno u mom životu koje poštujem ).

Kao što rekoh - u to doba je sve bilo drugačije, pa se tako na službenoj razini slavila samo Nova godina. Ono što je bilo cool u ta vremena bile su djedmrazovske bakanalije. Zašto tako kažem? E zato što se na klincima u firmama nije u ta socijalistička vremena štedjelo. Pokloni Djed Mraza su bili OGROMNI . U firmi mog starog je to išlo ovako: baš na današnji ili neki sličan bliži datum se organizirao doček Djed Mraza-obično je firma organizirala doček u osječkom kinu koje se tad zvalo Crvena Zvijezda , današnja Europa.

Vrtjeli su se crtići Tom & Jerry i nakon dva sata počela je podjela poklona. Bile su dvije ogromne hrpe - to je bila velika firma - jedna za djevojčice, druga za dječake. Svi pokloni isti. Nije bilo moguće doplatiti pa da tvoje klinče dobije nešto bolje. To si doma radi.
Obavezni sastojci u poklonu : dva velika ručnika- za dečke plavi, za curice ružičasti ili crveni; "materijal" za šivanje- vjerovali ili ne - u to doba su se pidžame šivale, i također smo imali isti muško-ženski-plavo-roza-cvjetićasto-medvjedićaste uzorak ovisno o tome za koga je poklon. U velikoj vrećici se nalazila jedna velika i jedna mala igračka. Lopta- crvena ili plava, sa tufnama ili bez - ne prevelika. Slatkiši - bomboni, čokolade i cigaret žvake u kutiji. Keksi-jedna kutija. Praline . Ajmeeee sreće ...

To je izgledalo ovako - ovo je bila doduše jedna od godina koje se ja zapravo i ne sjećam, ali proslava je održana u prostorijama firme - obratite pozornost na "parolu" iza Djed Mraza i moje malenkosti



(digresija: za postsocijalističku mlađariju - u to doba parole sa komunistički i socijalistički inspiriranim tekstovima su bile po defaultu svugje na javnim mjestima, a neki su ih čak i držali u prozorima svojih kuća na dane državnih praznika, naravno s prigodnim tekstom).

Ne smiju se izostaviti ni "čajanke" u školi, puštala se glazba i drugarice i drugovi puni entuzijazma su dežurali na staru godinu u školi - i tako od devet do dvanaest - podne. Tu smo se mi od petog do osmog razreda do sita naplesali i nazabavljali. Uz štapiće, bobi flipse, sokiće i kolu . To je doista bilo drukčije djetinjstvo . Hit je bila Gloria Gaynor, Abba, Bony M i Smokie. .

Nekolicina nas čudaka koji smo u to doba nosili bijele "dukserice" i "sajmonke" i slušali Dylana, Younga, Zeppeline i Stonese sjedili smo u kutu i ismijavali establishment i šećernu vodicu finih curica koja se rasipala plešući "bump" . To su bili začeci kasnije pobune .

Na žalost, nemam slika iz tog doba ...

Samo jednu s malo kasnije novogodišnje priredbe, ali tu sam već bila prvi srednje i čitala poeziju Nerude i Preverta - što se tiče fotke, nadam se da me nitko neće optužiti za copyright i nagrditi što sam sebe malenu smjestila među velikane epohe - ali tu sam slikicu smontirala davno i baš je volim



dosta za danas, odoh praviti ručak

lijep pozdrav