Iz života našeg svagdašnjeg...
20.10.2008., ponedjeljak
ŠOKIRANI... 
|
Relativno miran dan na faksu prošao je u vrlo veseloj atmosferi predavačkih gafova i nekih novih "splahničkih" pojmova. Kralježnjaci su jako zanimljiv kolegij i definitivno toga ima previše. Sigurno ste se svi vrlo često u srednjoj školi zapitali za neke predmete zašto baš njih morate imati. Pa takvo nešto vam nije ni na kraj pameti raditi u životu. Ili vas jednostavno tako nešto nije interesiralo. I onda vam svi (ili Vi sami sebi) pričate kako valjda tako to mora biti u srednjoj, a kasnije na FUKSU ćete već studirati baš ONO što vas zanima. I onda dođete na faks i u mom slučaju biologija odjednom se podjelila na tisuće malih komadića koji se toliko razlikuju i opširni su, a jedino im je zajedničko to što su svi biološke znanosti. Life can be so complicated! Ali da se vratimo na temu posta... Nakon što je predivan i ležeran dan na faksu završio, nešto kasnije Dragi i ja smo se uputili u lutanje gradom i potragom za mojim novijim, ne tako skupim papučama i predzaručničkim prstenom. Visoke cijene najobičnijih papuča nekako su nas zgurale prema importane galeriji... NE NE... Išli smo u banku, pa smo završili u importane galeriji u već navedenoj potrazi... Ah ta senilnost... Dobro smo prošetali galerijom i onda nam je bilo dosta, pa smo krenula ka EXIT. 10 m dalje mlade cure su djelile letke (tele2, ne bi li zaradile NOVAC. Naglašavam ZARADILE). I uzeh letak. 20 m dalje neka dobro i lijepo našminkana GospoĐa uvalila mi je u ruku isto neki letak (nisam ga uzela, naglasak na UVALILA). Pogledam sličicu, na njoj Majka Božija drži Isusa. I čudim se što sad i to dijele. Nisam ni koraknula, GospoĐa reče: molim vas, za sličicu mali prilog koliko imate... Bog će znati da je od srca... Gledam je dvije sekunde... I počinjem tražiti po džepovima... Nađem 2x50lipa i dam joj... JA: pa nemamo baš trenutno... (ISTINA, kad student ima? Kladim se da imamo i Dragi i ja zajedno manje nego ona) GospoĐa: Ma nema veze, Bog zna... (u tom trenu je vidjela da i Dragi rovi po đepovima i nešto izvlači... Dragi je u sići dao 2 kune ženi u ruke. Odmaknuli smo 2 koraka, A pri tom je ona pogledala koliko joj se našlo u ruci i dobacila: Pa to nije ni za sličicu dovoljno... (nešto u tom stilu, ali to je zvučalo tako jadno i pokvareno)... Okrenuli smo se u nevjerici i tamo sam joj vratila njenu jebenu sličicu... Nezahvalna koza jedna... Ostali smo šokirani i Dragi i ja. Sličica je veličine 8x4cm, vjerojatno ukradena od nekud ili štancana u vrijednosti 50 lipa. Katastrofa... Žena je bila našminkana i dobro obučena i licemjerna... Jer onaj JAD što prosi po ulici bar pruži ruku i prosi, a ova tu spominje i Boga i "bilo što što date biti će dobro, Bog je milostiv" ... I Mi smo bili milostivi, pa smo dali GospoĐi 3 kn, za sličicu koju je ona gurnula u moje ruke. Prije nje na našem putu sreli smo barem 3 žene što prosjače sa djetetom u naručju. Na to barem ja više ne padam. Možda ako sam jako dobre volje i imam para. Gadi mi se kad vidim onu dječicu u dronjcima kako prose. Onda za 3 metara ženu s djeteom... I za 10 sek ta ista djeca dotrče toj ženi i daju joj kune što su isprosili. Ona se polako diže, pali cigaretu i odlazi s djecom... Zašto nikad ne vidimo muškarca s tom bebom u naručju??? Stvarno ne znam zašto te žene pristaju na to. Ako ih prisile, zašto onda ta djeca nisu u školi i uče za bolju svoju budućnost. Ako ona ima za cigarete i za boju za kosu i za šminku, e pa onda ima i za kruh... Novce dajem samo onima koji sviraju nešto ili rade nešto... Nek si GospoĐa zadrži one 3 kune... Mi smo naučili lekciju... Najgore je što nakon svega toga Mi smo se osjećali loše. Žena nam je totalno ubila raspoloženje i nama je bilo žao... Bila je bezobrazna i način na koji takvi ljudi pokušavaju izazvati onu kunu da skoči iz vašeg džepa je naprosto krajnje bezobrazan... Da ovo nisam doživjela ne bi vjerovala... |
