Iz života našeg svagdašnjeg...
20.10.2008., ponedjeljak
ŠOKIRANI... 
|
Relativno miran dan na faksu prošao je u vrlo veseloj atmosferi predavačkih gafova i nekih novih "splahničkih" pojmova. Kralježnjaci su jako zanimljiv kolegij i definitivno toga ima previše. Sigurno ste se svi vrlo često u srednjoj školi zapitali za neke predmete zašto baš njih morate imati. Pa takvo nešto vam nije ni na kraj pameti raditi u životu. Ili vas jednostavno tako nešto nije interesiralo. I onda vam svi (ili Vi sami sebi) pričate kako valjda tako to mora biti u srednjoj, a kasnije na FUKSU ćete već studirati baš ONO što vas zanima. I onda dođete na faks i u mom slučaju biologija odjednom se podjelila na tisuće malih komadića koji se toliko razlikuju i opširni su, a jedino im je zajedničko to što su svi biološke znanosti. Life can be so complicated! Ali da se vratimo na temu posta... Nakon što je predivan i ležeran dan na faksu završio, nešto kasnije Dragi i ja smo se uputili u lutanje gradom i potragom za mojim novijim, ne tako skupim papučama i predzaručničkim prstenom. Visoke cijene najobičnijih papuča nekako su nas zgurale prema importane galeriji... NE NE... Išli smo u banku, pa smo završili u importane galeriji u već navedenoj potrazi... Ah ta senilnost... Dobro smo prošetali galerijom i onda nam je bilo dosta, pa smo krenula ka EXIT. 10 m dalje mlade cure su djelile letke (tele2, ne bi li zaradile NOVAC. Naglašavam ZARADILE). I uzeh letak. 20 m dalje neka dobro i lijepo našminkana GospoĐa uvalila mi je u ruku isto neki letak (nisam ga uzela, naglasak na UVALILA). Pogledam sličicu, na njoj Majka Božija drži Isusa. I čudim se što sad i to dijele. Nisam ni koraknula, GospoĐa reče: molim vas, za sličicu mali prilog koliko imate... Bog će znati da je od srca... Gledam je dvije sekunde... I počinjem tražiti po džepovima... Nađem 2x50lipa i dam joj... JA: pa nemamo baš trenutno... (ISTINA, kad student ima? Kladim se da imamo i Dragi i ja zajedno manje nego ona) GospoĐa: Ma nema veze, Bog zna... (u tom trenu je vidjela da i Dragi rovi po đepovima i nešto izvlači... Dragi je u sići dao 2 kune ženi u ruke. Odmaknuli smo 2 koraka, A pri tom je ona pogledala koliko joj se našlo u ruci i dobacila: Pa to nije ni za sličicu dovoljno... (nešto u tom stilu, ali to je zvučalo tako jadno i pokvareno)... Okrenuli smo se u nevjerici i tamo sam joj vratila njenu jebenu sličicu... Nezahvalna koza jedna... Ostali smo šokirani i Dragi i ja. Sličica je veličine 8x4cm, vjerojatno ukradena od nekud ili štancana u vrijednosti 50 lipa. Katastrofa... Žena je bila našminkana i dobro obučena i licemjerna... Jer onaj JAD što prosi po ulici bar pruži ruku i prosi, a ova tu spominje i Boga i "bilo što što date biti će dobro, Bog je milostiv" ... I Mi smo bili milostivi, pa smo dali GospoĐi 3 kn, za sličicu koju je ona gurnula u moje ruke. Prije nje na našem putu sreli smo barem 3 žene što prosjače sa djetetom u naručju. Na to barem ja više ne padam. Možda ako sam jako dobre volje i imam para. Gadi mi se kad vidim onu dječicu u dronjcima kako prose. Onda za 3 metara ženu s djeteom... I za 10 sek ta ista djeca dotrče toj ženi i daju joj kune što su isprosili. Ona se polako diže, pali cigaretu i odlazi s djecom... Zašto nikad ne vidimo muškarca s tom bebom u naručju??? Stvarno ne znam zašto te žene pristaju na to. Ako ih prisile, zašto onda ta djeca nisu u školi i uče za bolju svoju budućnost. Ako ona ima za cigarete i za boju za kosu i za šminku, e pa onda ima i za kruh... Novce dajem samo onima koji sviraju nešto ili rade nešto... Nek si GospoĐa zadrži one 3 kune... Mi smo naučili lekciju... Najgore je što nakon svega toga Mi smo se osjećali loše. Žena nam je totalno ubila raspoloženje i nama je bilo žao... Bila je bezobrazna i način na koji takvi ljudi pokušavaju izazvati onu kunu da skoči iz vašeg džepa je naprosto krajnje bezobrazan... Da ovo nisam doživjela ne bi vjerovala... |
17.10.2008., petak
Taj grdi mračni svijet... makes U wanna live
|
Izbombardirana nedavnim događajima kao temu posta stavljam SVE. Apsolutno sve što mi sad padne na pamet. Svaki dan u novinama se šaltaju naslovi "Silovao i maltretirao svoju 13 god. staru kćer" , "Zaštitar s 4 hica ubio sedamnaestogodišnjakinju", " Brutalna ubojstva EVERYWHERE"... da u takvom svijetu želim živjeti, i definitivno želim da moja djeca odrastaju u takvom svijetu... Ne znam kakav monstrum moraš biti da maltretiraš i zlostavljaš svoju dijecu i da tučeš ženu... još mi ne ide u glavu kako vlastitu kćer možeš silovati i zlostavljati na takav način. Tko je odgojio takvog debila??? Roditelji... A gdje su oni sad... Društvo... MI... PTSP, tihi krivac... nije kriv sindrom, kriva je država... Zakazala je jer svoje postojanje duguje braniteljima od kojih je vlada lijepo oprala ruke i zaboravila na njihove izmučene duše. Ostavila ih je da truni sami sa sojim invaliditetom i boli... negdje u stanu gdje vlaga nagriza kožu i negdje gdje se u mraku čuju batine ili hici nekog pobješnjelog zaštitara ili bivšeg dečka. Nije bitno jer su samo dvije mlade cure mrtve li brutalno izubijane čekićem... A on se brani neuračunljivošću... Društvo je krivo... jer se svi VI skrivate iza svog novca... Samoubojstvo više nije ništa čega bi se neka obitelj trebala sramiti. Štoviše sad je to svakodnevna pojava i ideja u mladim glavama pubertetlija kojima roditelji nisu usadili osnovne vrijednosti, koje je iskrivio nečiji um koji je ovo društvo odgojilo. Ljudi su zla i sebična i odvratna bića. Zla - svjesno i namjerno nanose bol drugima radi vlastitog dobitka, radi novca ne prezaju ni pred čim, ništa im više nije sveto, odgajaju male monstrume namečući im svoje ambicije i snove, manipuliraju naivnim ljudima, iskorištavaju dobrotu kad je nađu. misija im je ubiti idale o ljubavi. Sebična - brinu samo za svoju guzu (i svojih najmilijih, neki ni to), misle na vlastitu dobrobit i pri tom ih ne brine dobrobit drugih ljudi, nemilice iskorištavaju planetu i komade zemlje pripisuju kao svoje vlasništvo, cilj im je imati samo više, samo materijalno... Odvratni- smrde, piju, puše, drogiraju se, kupuju još i još i nikad nije dosta, siluju, tuku, ubijaju, kradu, ukratko čine sve moguće zločine i kriminalna djela koja postoje (ipak ih definiramo mi ljudi)... I da ne nabrajam. Koji period, koji događaj u naši životima nas određuje i definira? Što mora biti tako sitno, a tako jako da iz nas izraste čudovište i čini stvari nezamislive jednom djetetu? Svaki put kad nazvem sestru i pričam joj o evoluciji i planeti i ekologiji i otpadu i svim tim temama kojima obični ljudi ne pripisuju neku važnost, ubediram je... I mene to bedira ,ali ja sam po svojoj definiciji pesimist. Bar na trenutak je dotakne ona zabrinutost koje većina ljudi ni nije svjesna, a trebala bi biti... Svaki dan ovi poznati se razvode i ponovo žene i više im ništa nije lijepo. Mislim da oni ne znaju baš mnogo o ljubavi. Uništavaju svetost braka, uništavaju ono za što se inače treba boriti i oko čega se treba truditi. Ljubav koja je sama po sebi kratka je i plitka. A sve one koji se razvode jer ne mogu međusobno komunicirati smatram nesposobnima da druge ljude učine sretnima, malima ili velikima. Plitki su i površni (ovo se odnosi na celebritije). Brak nije zafrkancija. On je poput sustava gdje je dvoje dovoljno da promjeni svijet, da stvori novi, dovoljno jak da odoli zlim punicama. To je savez u koji se nonstop treba ulagati i koji moraš voljeti. Danas se razvode Madona i njezin Guy, i onaj David (aka Mulder) jer je ovisam o sexu:-) idiot. Primitivac. Da je poštovao svoju ženu, i taj brak... mislim da bi oni lako riješili njegov problem. I ja sam ovisna o tome da lupam glavom o stup, ne mogu si pomoć. Neću previše pisati o ovom odvratnom svijetu. Ionako troje ljudi uključujući mene čita ovaj blog. Unatoč toj crnini ja sam sretna, voljena, predana samo mom Dragom kojeg volim i obožavam. I nas dvoje smo savim dovoljni za život i ljubav i sreću. Faks je počeo, predavanja su počela i veoma su zanimljiva. A možda sam ja samo nabrijana na nova znanja. Jer samo je prosvjećen narod slobodan narod. i za kraj "SVAKI NAPAD NA EVOLUCIJU KAO ZNANOST JE ZNAK NERAZUMIJEVANJA EVOLUCIJE. ZNAK NEOBRAZOVANJA I NEPOZNAVANJA BIOLOŠKIH ČINJENICA" |
07.10.2008., utorak
(ON) Konačno, radna akcija, prvi dani...
|
Dao sve i upisao godinu, naravno da je to potrajalo... No konačno JESAM i to je bitno... Bijah na radnoj akciji tri dana... Pomagao starom da sredi nešt u dvorištu na sjeveru... Bilo je ok, podsjetilo me zašto učim (da bih mogao radit neki lagodniji posao na toplom kad je vani hladno i klimatiziranom kad je vani vruće, bez žuljeva na ruci poslije cijelodnevnog crnčenja...) ... Prvi dani na faksu prolaze sasvim ok, raspored je čini se zasad nekako uskladiv sa rasporedom moje drage pa te to još jedna super stvar u mom životu... Počeo sa učenjem, obećao sam dragoj da ću očistit uvjete ove sveučilišne godine prije ljeta... Iz mojih usta, u uši tamo negdje nekom... p.s. pusa, draga |
