okej , idemo na stvar .. teska neka vremena
četvrtak , 27.09.2012.već pomalo umorna i ponajviše rastresena sam legla na krevet , 1000 misli mi se vrzmalo nad glavom , nažalost , nijedna pozitivna ..
pokušavala sam svakoj nać jednu malu , minijaturnu vrlinu , ali je nisam mogla pronaći ..
nakon što sam zatvorila oči, počela sam nekontrolirano drhtati , osjetivši da ću svaki čas zaplakati ...
toliko toga me je pogađalo , kao da su stijene bacali po meni , a ja kao bespomoćna mala djevojčica , koja kleči , skrivajući svoje suze prislonjenim šakama o lice ..
bacali su stijene , otrovne strijele , i njihove zle jezike , poput kakvih guja ...
sve je bilo nekako mutno , prebrzo su se micala sva ta jadna lica , a isti osjećaj po mom tijelu ... gnjusan , gadljiv , nesnosan , nepodnošljiva bol i prejaka buka u glavi ..
okrenuvši glavu , da konačno zaspem i jastuk je bio hladan ... sve je oko mene bilo hladno .. hladna prostorija ...
u ovom malom , meni stranom i ponajviše hladnom stanu ... čudila sam se kako mi prije nije smetalo da živim u 25m2 ...
nas 5 ... previše nas, premal stan ...
očaj ... stalna dernjava , stalno okrivljavanje mene za sve ... nekad sam i ja sama kriva za to ... jer moje nagle reakcije ... destruktivnost moga oca ...
moje poljuljano samopouzdanje .... osjećaj da ne vrijedim , da su svi bolji od mene ... nabijanje nekih stvari na nos mog oca ... redovno tjeranje mene iz kuće ....
osjećala sam se kao zaključana , i da ne mogu pobjeći ...
polako ... evo ... trgnula sam se ... pogledala sam svog crnog mačka koji je sve nervoznije lupao repom o moj jastuk ...
zagledala sam se u n jegove vec mutne zute oci , pocela sam ga lagano mazit , da se smiri ....
na neki neobican nacin , smirio je i mene .... polagano se odrazio osmijeh na mom licu ... slabašan ali dovoljno je da je tu ....
otic cu ubrzo ... otic cu , koliko god svi rekli da je tesko se osamostalit ... i nac posao ...
ja cu uspit ... jer uz mene imam nekog tko je uz mene u ovim teskim vremenima ...
mogu ja to:) <3 .....
komentiraj (3) * ispiši * #
jedan dan zivota ...
ponedjeljak , 24.09.2012.hej ti, da , ti ...
ne znam ti ni ime, nepoznati prijatelju ...
kako zivot, imas li curu?
ili pak imas decka?
sto se nocu desava , sto ti sad radis?
da li ti je hladno i tesko kao meni?
ili ne znas kamo od srece?
imas li prijatelja, prijateljicu?
imas li osobu kojoj mozes vjerovat?
da li te voli? ili ti laze?
.... no dobro ... ovaj post ... bi trebao biti za upoznavanje ...
da vam se malo predstavim ... jelena .. i iz splita sam ... i imam 18 godina ... eto da znate , tko sam i sto sam ...
iako , mogu vam rec , da sam nesto drukcije , nesto neobicno ...
covjek sam , s sigurnoscu mogu rec da sam covjek .. ne kao zivo bice nego, kao osoba ... ne smatram se da sam najlipsa i najzgodnija , al znam da vrijedim ... i to poprilicno ... nesigurna , plasljiva, teske naravi , ali volim cut pohvalu .. bar malu ..
pohvalu za sta? volim pisat , to me ispunjava ...
snalazim se u drustvima , osim kad sam negativno raspolozena ... a negativno sam raspolozena , kad sam u losim razmisljanjima ..
o svijetu, o ljudima i o naglasavam LAZNIM PRIJATELJIMA ..
nije da sam naisla na ZENSKU osobu kojoj cu vjerovat ... sve su pune spletka , intriga , hoce tude , ponasaju se ko jeftine drolje ..
moram priznat , ugodnije mi je u muskom drustvu ..
ne pilaju me temama o stiklama i minicama i ko je veca kurvissa ..
zasto mi je hladno i tesko?
hladno, temperatura vani ...
a ja u majici na spaline ... :D
tesko? jer mi se vjede sklapaju od umora ... i ne znam imam potrebu da vicem na sve, da oslobodim ovaj moj duh iz mene ...
ali za sad bolje ne budit tu, narav krvnika ...
u 6 rijeci bi mogla navest svoje vrline i mane: komunikativna, njezna i pamtim dobro ... mane? lako dignem nos, pamtim zlo i .... necete jos saznat ... ;)
... a ti si? :D
komentiraj (4) * ispiši * #
