Mala Zvončica

Pitam se pitam...

Artist: The Shirelles
Song: Will You Still Love Me Tomorrow Lyrics

Tonight you're mine completely
You give you love so sweetly
Tonight the light of love is in your eyes
But will you love me tomorrow?

Is this a lasting treasure
Or just a moment's pleasure?
Can I believe the magic of your sighs?
Will you still love me tomorrow?

Tonight with words unspoken
You say that I'm the only one
But will my heart be broken
When the night meets the morning sun?

I'd like to know that your love
Is love I can be sure of
So tell me now, and I won't ask again
Will you still love me tomorrow?

So tell me now, and I won't ask again
Will you still love me tomorrow?
Will you still love me tomorrow?
Will you still love me tomorrow?

Gotovo svakodnevno primim nekoliko mailova koji završavaju sa: "...pošalji ovu poruku najmanje 10 osoba i dogodit će ti se nešto lijepo, ostvarit će ti se želja..." i iz nekog praznojverja, najčešće se događa da tu poruku proslijedim dalje. Ponekad stanem i zamislim se nad tim, zašto to ljudi rade i što ima u tome. I danas me ujutro dočekala poruka takvog sadržaja od vrlo drage osobe, zaželi želju, pošalji mail i želja će ti se ostvariti, uz upozorenje, pazi što poželiš jer bi ti se to moglo i ostvariti.

Ljudi su očito prepuni želja i snova koje ne znaju kako bi ostvarili i možda prečesto preuveličavamo vrijednost nečega što bi željeli imati i nažalost događa se da to stvarno i dobijemo i tek onda shvatimo da to nema toliku vrijednost koliku smo mi tome pridavali i da nas ostvarenje te želje nije usrećilo.

Ima li ikakve istine u takvim mailovima, porukama...to nitko ne zna. Ja ih ne bi baš olako odbacila, iako se često desi da ne proslijedim tako nešto, ali jednom....dobila sam jednu takvu poruku, napravila sve što se tražilo, poželjela nešto, ne vjerujući previše u ostvarenje te želje...nakon nekoliko dana želja mi se ispunila, iako tada tog nisam bila svjesna, shvatila sam to nakon nekog vremena...no očito sam negdje pogriješila kod definicije jer nije bilo baš onako kako sam željela, pogriješila sam u bitnoj stvari...

Zanima me baš kakve želje ljudi imaju kad dobe tako nešto. Ja nisam nikad poželjela ništa materijalno, uvijek su to neke sentimentalne želje i željice...za onim što mi nedostaje u životu da bi mogla reći da sam sretna.

Ali moja greška je da ne razmislim dovoljno..uvijek je to relativno plitko, nabrzinu...a kad se kasnije zamslim nad tim, iza toga se skriva puno puno više...i onda za takvu želju nikad ne možeš znati da li se ispunila, tj. da li si ispravno poželio...

Imam jednu veliku želju koja me prati cijeli život, koja mi se nije ispunila, čije ispunjenje želim više nego išta drugo u životu i o čemu mislim da ovisi moja sreća. Želja je vrlo jednostavna, ali istovremeno i vrlo komplicirana...strepim stalno da mi se nikad neće ostvariti, a kad naslutim eventualno ostvarenje sva stremim k tome...

Mislim da mi je suđeno da mi se želja ostvari, samo je na meni da budem dovoljno lucidna da shvatim da je cilj preda mnom, i mislim da ću tada konačno biti sretna...

Uspomena na jednu nesuđenu ljubav..:)

You

You brought the sunshine
into my life,
You lit up sparkles
in my sad eyes.

Because of You
I always smile,
You make me gentle
but also wild.

You made my heart
beat strong and fast,
I only hope
it long to last.

I want to thank You
to be my support,
when I'm so hopeless
and want to abort.

When my heart
is full of pain,
You hold me tight
and take it away.

Thank You for being
here by my side,
only from You
I don't have to hide.

One look into Your eyes
is enough for me to feel,
that all my hopes and dreams
can become real.

I'll be here for You
whenever You'll need,
to help You in Your life
as long as we both breathe.

Your life companion
or just a friend,
my love for You
will never end.

Često se uhvatim kako razmišljam o svakodnevnim situacijama koje mi se događaju, bile one lijepe ili ružne i pitam se da li se sve to mora tako odvijati u mom životu? Postoji li nešto ili netko tko kroji naše živote ili je to samo privid? Imamo li sami utjecaja na svoju sudbinu i ovisi li naš život isključivo o nama i našim postupcima i odlukama?

Istina je negdje na pola puta. Kad mi se desi nešto za što ne postoji logično objašnjenje, nešto što itekako promijeni neki dio mog života, znam da se ništa u životu ne događa bez svrhe i razloga. Postoji nešto što nas vodi, na što ne možemo utjecati, događaji koji su neminovni i ne možemo izbjeći da se dogode...

Ali postoji i druga strana priče, postoje (ja ih zovem) "raskršća" na životnom putu, kada ti sudbina ponudi izbor, to su ključni trenuci u životu svakog od nas, a isključivo o nama ovisi da li ćemo ih prepoznati, ispravno protumačiti i napraviti pravi izbor ili ćemo slijepo proletjeti nesvjesni moći koju smo imali u svojim rukama.. i kriviti sudbinu za to...

Također su zanimljivi događaji, trenuci koje bi tako željeli da se ostvare, a jednostavno nisu suđeni i zanimljiva je činjenica da ako u takvim situacijama pokušamo "stvari uzeti u svoje ruke" kako bi nešto promijenili prema vlastitim željama, tek tada se dogodi da ubrzamo neminovan proces koji smo htjeli izbjeći:)

Zaključak je da treba ići kroz život širom otvorenih očiju, naučiti prihvatiti neminovne stvari i pokušati iz svega izvući nešto dobro i neku smjernicu za dalje, a pogotovo treba znati prepoznati trenutke i "raskršća" koja nam se nude kako bi sami krojili svoju priču, što često nije nimalo lako. Ali kad jednom shvatite igru života, postaje vrlo zanimljivo i život postaje puno ljepši...

Zanima me što mislite o ovoj "teoriji"?

...se događa da iskreni ljudi uvijek nastradaju i da ih svi redom gaze...
Postaviš se prema nekom iskreno, s povjerenjem, nemajući nikakve loše namjere, a ljudi su toliko opaki i zli da to iskoriste i povrijede te na najbolniji mogući način?
Ne razmišljajući kako bi se oni osjećali da im se tako nešto desi.
Zvončica...pa da definitvno jesam - glupa, iskrena, prirodna i naivna, mislim da je u svim ljudima samo dobro, i onda se iznendadim kad me netko polije ledenom vodom, kad se nađem na podu zgažena ko cvijet u travi.

Ali...takvi ljudi mogu me samo beskrajno rastužiti, no ne mogu me slomiti jer ja znam kakvo je moje srce i znam da drugima želim samo dobro, ne želim dirati tuđu (ne)sreću, ne želim tuđe niti mi to treba u životu...
Postoji bezbroj dragih i toplih ljudi koji će me razumijeti...