MojaMalaTvrdjava

...Dvije duse imam ah! u grudima
I jedna s drugom rastati se zufi
Uza svijet jednu pohota mi veze
Za njime svim organima ta zedja
A druga, koja prah zemaljski steze
Doletjela bi do poljana predja!

Eto napokon ja zavrsi ovaj svoj seminarski!Fascinirana sam! Ne seminarskim, nego uopce, samim djelom, Faustom! Tako dobro prikazana snaga ljudskog roda i borba sa svijetom! Teznja za napretkom...Razum i um kao da se bore za zivot i smrt. Svako za svoju prevlast. Ali me drugi dio tako zbunio! Antika naspram realizma...Toliko simbolike, alegorija, da je jednostavno tesko za citati i tumaciti...Ali eto, ja sam ga zavrsila, pa se nadam da ce mjesec dana truda i piskaranja uroditi dobrim plodom. Idem sad cackati malo po netu, da vidim ima li sta vezano za ovog mog Gavrana. Eh,Poe,Poe...Sto ti meni otezavas! Mislim da sam jedini student knjizevnosti koji nije bas veliki ljubitelj poezije:)
A tebi kiss!

E evo ti ono sto sam rekla da cu ti napisati, tacnije prepisati...


" Te noci sam joj ocutao najljepse rijeci koje znam...
Jednom je rekla da bi sve dala da cuje to sto ocutim i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na nicijoj zemlji izmedju devet salasa u fantazmagoricnoj oazi koja se u Sahari zita prividja samo onda kada se to njoj prohtije, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije poslo za rukom da je osvoje svojim instrumentima.
I tako obicno u nekoj vedroj noci, roj Neizgovorenih Rijeci nepovratno odbjegne iz kosnice misli, i u potrazi za novim mjestom sumanuto pokusava da otkrije precicu do najblizih zvijezda, ali zna se, niko jos sem prevejane skitnice Pogleda nije uspio da dospije do Tamo.
I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropostavaju, Vjetar probere najljepse, podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke kao jastucice, i njezno provuce finu cetku te velike krosnje kroz svoje kose...
I neizgovorene rijeci ostaju da trepere u liscu starog drveta zauvijek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom cesljicu od jantara...
"Zauvijek?", pitala je uplaseno...
O, ne, ispravih se, zaboravio sam da "zauvijek"ne postoji...
Jednog dana,, dakako,strovalice se i to stablo, oprljice ga Oluja, senluceci gromovima nad ravnicom, slozice se kula od karata pod teretom Neizgovorenih Rijeci, ili polegnuti tiho i neprimjetno kao kazaljke na tri i petnaest, ko ce ga znati?
Ali naici ce cerga tog ljeta, i to ne Meckari ili Dzambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Sviraci Tuznih Ociju praceni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i jos izdaleka, uspravivsi se u sedlu primijetice u gustoj travi narocitu racvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdjeljati odlicna viola?!?
I, vise nego dovoljno godina kasnije, mozda necija, mozda prosijeda i mozda bez ikoga, ti ces ugledati bijelog leptira na jorgovanu i sirom otvoriti prozor, mameci ga da ti sobu oprasi polenom, proljecem...A ulicom ce upravo prolaziti mali Cigan sa violom, vidjet ces samo drozdovo pero na sesiru kako promice za simsirom i zacuces Neku Staru Dobru Nepoznatu Pjesmu, koju prvi put slusas, a godinama je znas...
I zaplakaces istog casa...
I najzad shvatiti koliko sam te volio...

Đorđe Balasevic, " Jedan od onih zivota"

E jelde kako je lijepo, ja sam se tako nesto raznjezila...Poslije ovako napornog dana bas nesto ovako mi je trebalo. Danas smo skontali, da i mi, a i nasi profesori prvo trebamo popiti po jedan apaurin prije nego krenemo na fax, da bi prezivjeli sve moguce šokove:)Neki se toliko napinju da bi sproveli cuvenu Bolonju, a uslovi...nula bodova!Nemas cak ni stolicu da sjednes!Pojedini odsjeci veci i od samog fakulteta...Blago nama i nasoj drzavi!:)
Eto, tako ti je to...

Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari

Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari

Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne

Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam

Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima
..........................................

Sa ovom pjesmom sam zapocela danasnji dan...mislim da ce ti se svidjeti!Cekam te sutra:)

Slucajno nesto danas preturah po starim sveskama.I u jednoj nadjoh sljedeci citat...
"Zena dva puta ljubi!I to prvi put nesvjesno i idealno, a drugi put zarko i strastveno. Prva je ljubav jaca i njeznija a druga iskrenija i dublja. Od jedne se moze lijeciti a od druge ne moze. Prva oprasta i dopusta sve a druga samo ljubi..."
Krenulo me ovih dana nesto po ovim citatima,sta cu...E sad, puno je vremena proslo od kada sam ja to zapisala(ne znam vise ni otkud mi), ali sad se pitam sto li sam ja to podebljala i zaokruzila ovo..."a od druge ne moze..."Da li sam ja to htjela staviti sebi do znanja da se od ove druge ljubavi ne moze lijeciti, ne znam vise ni sama...I sad, bezbroj nekih cudnih pitanja pocelo je da mi se mota po glavi.Po ovom citatu ispada da zena samo dva puta ljubi(voli)! Pa sta je onda sa muskarcima?Zar postoje neke razlike izmedju muskarca i zene kada je ljubav u pitanju?Kako to muskarac voli?I voli li uopste? Nemam sada namjeru da napadam muskarce, nego eto, tek tako ova pitanja...Mozda je to samo zbog ovog sumornog i tmurnog vremena koje covjeka natjera na razmisljanje.Neka mi oproste oni koji me znaju!Vidis bona da se od ove prve ljubavi ipak moze lijeciti...tako citat kaze!Eto, toliko za ovaj dan...Nije bog zna sta, ali osjetila sam potrebu da i ovdje ostavim nekog traga...I pozdrav nekome ko me je danas razbudio:)))

Gdje god pogledam
kao da te ugledam.
Sta god pomislim
tebe zamislim.

Duva kosava,
razlili smo se kao mastilo i voda,
razlili ti i ja....

I sve mi se cini da nije me proslo,
i kao da nocas me jos pomalo dira,
k'o stara muzika u mom srcu svira.
I sve mi se cini da mozda je ljubav,
.................................................
Ostala mi ova pjema od subote u glavi, evo sad je pjevusim...Znas, podsjeca me na mene i tebe i na onu dvojicu...Bas ovako, sve mi se cini da me nije proslo...A ne brini mi se za taj tvoj "period bez spektakularnog desavanja", to ti je samo zatisje pred buru.E a u Beograd sam ti se zaljubila,tako mi se svidio, jeste ubrzan kao sto si pisala, ali totalno je drugaciji od ostalih gradova u kojima sam bila.Zao mi je sto barem ne studiram tamo,sto nisam s tobom...Gdje bi nama onda bio kraj?A sto se tice Beogradjana, bili su susretljivi, barem oni na koje smo mi naletili...A Zlaja mi je bio tako sladak,mada nismo imali puno vremena za pricu,zamisli,ona njegova ga nesto sikira.Smijala sam mu se, znas njega, on se nikada nece promijeniti po pitanju "zena"...
Eto, i da znas da mislim na tebe...ovo ti je dokaz:)))Sad sam trenutno i ja u frci oko faxa, ali doci cu ti ja u BG...Ali i da Boris dodje, samo pod tim uslovom dolazim:)Pozeljela sam onaj njegov crnogorski, bas!
p.s.A sta je s tvojim blogom?ja cekam...