subota, 02.10.2010.
Tako to ide...
Kada nas netko povrijedi ili nam učini bilo što nažao,obično slijedi ono "oprosti". Naravno,to ne možemo očekivati od svatkoga! A možemo li mi oprostiti? Smatram da to zavisi od čovjeka do čovjeka,ali i od vrste nanesene boli. Isto tako,čovjek koji je sposoban oprostiti,bit će mirniji,bar je meni tako... I samim davanjem oprosta,postajemo jači.
Nedavno sam negdje čula za poređenje oprosta sa cjepivom. Pitate se kakve to veze ima jedno sa drugim?
Pa ovako! Najprije oprostiš nekome nešto,a onda oprostiš sebi što si mu oprostio. Baš kao cjepivo: najprije primiš malu dozu,vrlo malu...koliko tvoj organizam može podnijeti....i polako postaneš imun i na ono najgore!
Tako ni ne primjetiš promjenu,kada si postao drugi čovjek...Neki te se virusi više ne dotiču. A dio tebe,koji je nekad bio nježan i osjetljiv,više ne postoji-nestao je zauvijek!!!
- 03:10 -
