turska kava https://blog.dnevnik.hr/turskakava

srijeda, 31.10.2007.

Natječaji, natječaji...

Drugi natječaj za priče s bloga

NAKLADA ZORO oglašava

2. NATJEČAJ za priče s bloga

Pravila natječaja:

1. "Naklada Zoro" oglašava natječaj za priče s bloga, te odabrane najbolje među njima, ukoliko udovolje brojem i kvalitetom, "Naklada Zoro" kani objaviti u zbirci priča u vlastitoj produkciji.

2. Autori koji sudjeluju u natječaju, slanjem prijave na natječaj prihvaćaju sve njegove uvjete i pravila.

3. Svaki autor na ovaj natječaj može prijaviti SAMO JEDNU svoju priču. Potrudite se prijaviti najbolje što imate!

4. Prijavljivati se mogu samo priče objavljene na blogu u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2007. godine (u obzir dolaze svi blog-serveri na "uzajamno razumljivim jezicima"), koje u trenutku prijave moraju biti dostupne na blogu; i ne smiju biti do isteka natječaja objavljene nigdje drugdje osim na blogu. Ukoliko su priče s bloga objavljene i negdje drugdje (u nekoj zbirci, zborniku, časopisu, novinama), ne mogu se prijaviti na natječaj. Svi su autori i sve priče koje se prijavljuju na natječaj u potpuno ravnopravnom položaju. Za sadržaj buduće zbirke nema nikakvih "ključeva", jedini kriterij je kvaliteta priča. Kod priča odabranih za objavljivanje u budućoj zbirci, poštivat će se izvorni jezik na kojem je napisana i objavljena na blogu autora.

5. Prijava priče na natječaj obavlja se na sljedeći način: priču prijavljuje sam autor odnosno bloger, ne primaju se prijave "trećih osoba"; čime se podrazumijeva da autor svojom voljom sudjeluje u natječaju; autor priče treba uredniku zbirke mailom na adresu davor.sisovic@pu.htnet.hr poslati poruku sa subjectom "prijava na natječaj za blog priču", te u poruci navesti naslov priče, i link na kojem se priča može pročitati odnosno skinuti. Na poseban zahtjev urednika, autor mora poslati priču u "čitljivijem" formatu ukoliko je inačica objavljena na blogu tehnički problematična.

6. U budućoj zbirci uz svaku priču navest će se pravo i puno, te blogersko ime autora, i naziv i adresa bloga na kojem je objavljena. Ukoliko autor inzistira na anonimnosti odnosno na korištenju isključivo svog blogerskog imena, poštivat će se njegova želja.

7. U ovom natječaju priče se ne rangiraju i ne nagrađuju, ishod svake prijave može biti jedino odbijanje ili prihvaćanje za objavljivanje u zbirci.

8. Svakom autoru kojemu se u zbirci objavi priča pripada jedan autorski primjerak zbirke, te pravo na kupnju određenog broja zbirki s popustom, prema uzancama nakladnika.

9. Priče koje se prijavljuju na ovaj natječaj ne bi smjele biti dulje od pet kartica teksta (9.000 znakova uključujući i razmake), no nećemo cjepidlačiti i za blaga prekoračenja ako je priča dobra. Priče puno veće duljine se međutim neće prihvaćati. Neće se prihvaćati ni prijave "romana u nastavcima" niti drugih formi priloga na blogovima koji odudaraju od uobičajenog poimanja "priče".

10. Podaci o prijavljenim pričama i autorima neće se javno obznanjivati do zaključenja zbirke. Tekuće informacije o tijeku natječaja objavljivat će se na blogovima Bookaleta i Zoroblog.

11. Zahvaljujemo svima koji će tekst ovog natječaja u cjelovitom obliku prenijeti na svoje blogove, na forume u kojima sudjeluju, na svoje web-stranice, ili u tiskane i druge medije.

12. Natječaj je otvoren od trenutka u kojem ste ovo pročitali, a krajnji rok za prijavu priča je 15. siječnja 2008. Međutim, ne morate čekati, priče možete početi prijavljivati odmah.

13. Autori čije će priče biti objavljene u budućoj zbirci priča s bloga obvezuju se da tu istu priču neće objavljivati nigdje drugdje u roku od godine dana nakon izlaska zbirke, a nakon toga u slučaju ponovnog objavljivanja svoje priče u bilo kojoj knjizi ili drugom mediju obavezuju se navesti da je ta priča prvi put objavljena u ovoj zbirci priča s bloga.

14. Sretno, i samo vi pišite!


Natječaj za priče o divovima

ORGANIZACIJSKI ODBOR 7. FESTIVALA FANTASTIČNE KNJIŽEVNOSTI U PAZINU OGLAŠAVA

NATJEČAJ ZA PRIČE O DIVOVIMA

Ovim se natječajem traže priče iz žanrovskog spektra znanstvene fantastike - fantasyja - nadnaravnog horora koje na bilo koji način obrađuju ili koriste tematiku ili likove divova. Natječaj i Festival posvećeni su stotoj obljetnici prvog objavljivanja prvog modernog fantasy djela na hrvatskom jeziku, romana "Veli Jože" Vladimira Nazora. Stoga, po želji, ali nipošto vas na to nećemo obavezati, smjestite radnju svojih priča u Istru, a ako vas nadahnuće posluži, neka vam Veli Jože bude jedan od likova. Ako vam ne odgovara, Veli Jože ne mora biti vaša preokupacija, divovima se možete pozabaviti na bilo koji način.

Primaju se priče napisane na hrvatskom jeziku, duljine do 10 novinskih kartica (18.000 znakova, uključujući i razmake).

Priče moraju biti originalne tj. neobjavljene. Neobjavljenom se pričom smatra ona koja još ni na koji način nije pružena na uvid javnosti u tiskanom ili u elektronskom mediju, uključujući i internet.

Priče treba slati u jednom primjerku otisnute na papiru, potpisane imenom i prezimenom autora, s detaljnim podacima o autoru u prilogu, uključujući kontakt-podatke, te kraći životopis i bibliografiju (materijal za "bilješku o piscu"). U koverti s pričom OBAVEZNO treba priložiti i disketu ili CD s pričom u elektronskom obliku (u .rtf datoteci, bez posebnih formatiranja teksta).

Prosudbena komisija odabrat će najbolje priče za objavljivanje u zajedničkoj zbirci, koja će biti predstavljena na 7. Festivalu fantastične književnosti koji će se održati u Motovunu i Pazinu, u kolovozu 2008. godine.

Priče odabrane za objavljivanje u zbirci se ne rangiraju i ne nagrađuju posebnim nagradama. Autori čije se priče odaberu za zbirku bit će pozvani da svoje priče predstave na spomenutom Festivalu.

Priče treba slati na adresu:

Pučko otvoreno učilište u Pazinu
(za priče o divovima)
Šetalište Pazinske gimnazije 1
52000 Pazin

Rok za slanje priča je 15. travnja 2008. godine.


Natječaj Istrakona 2008. za kratku SF&F priču

Organizacijski odbor Devete istarske konvencije fantastike i SF-a “ISTRAKON 2008” raspisuje

NATJEČAJ ZA KRATKU SF&F PRIČU

1. Na natječaj se mogu slati samo neobjavljene SF ili fantasy priče, do 5 kartica dužine (do 9000 znakova, uključujući i razmake, ni znaka više), pisane na hrvatskom jeziku.

2. Tekst mora biti otipkan ili isprintan u jednom primjerku, na pisaćem stroju ili PC-u, a obavezno je priložiti i elektronsku verziju teksta na disketi ili CD-u. Svaki autor može poslati najviše tri priče. Nepotpune prijave neće se uzimati u obzir.

3. Natječaj je anoniman.

4. Rad mora biti obilježen šifrom. Rješenje šifre - puno ime i prezime, adresu i broj telefona, te e-mail adresu, treba priložiti u zasebnoj i zatvorenoj koverti.

5. Dodjeljuju se tri novčane nagrade:

- Prva nagrada u iznosu od 1.500,00 kn
- Druga nagrada u iznosu od 800,00 kn
- Treća nagrada u iznosu od 500,00 kn.

6. Ocjenjivački odbor zadržava pravo ne dodijeliti nagrade ako tekstovi ne zadovolje kvalitetom ili uvjetima.

7. Krajnji rok za slanje radova je 15. 01. 2008. godine.

Radovi se šalju poštom na adresu:

PUČKO OTVORENO UČILIŠTE U PAZINU (za Istrakon)
Šetalište Pazinske gimnazije 1
52000 PAZIN

8. Nagrade će biti uručene u ožujku 2008. godine na Devetoj istarskoj konvenciji fantastike i SF-a "ISTRAKON 2008" u Pazinu.

9. Posebna nagrada dodijelit će se za priču koja najbolje obradi neku istarsku temu

10. Ako prosudbena komisija veći broj pristiglih radova ocijeni iznimno kvalitetnima, odabrane priče objavit će se u zajedničkoj zbirci kratkih SF priča.

***
Preuzeto sa bloga http://bookaleta.blog.hr

***
Slika by Aleksandra

utorak, 16.10.2007.

Titova samoubojstva d.o.o.

- Recite gospođo... - Titov je pogled skakutao po prijavnicama na stolu - gospođo Begić, ispričavam se. Zašto se zapravo želite ubiti?
- Zašto? Zašto? – uhvatila se za glavu – Kojeg li glupog pitanja. Pa valjda zato što mi je više dosta svih tih sranja, moranja, zarobljeništva, režija, kredita, podstanarstva, boleština i pizdarija – vikala je sve glasnije.
- Ako baš inzistirate, mogu ja i u detalje – prijezirno ga je pogledala.
- Neće biti potrebno. Samo se moramo uvjeriti da se doista želite ubiti iz pravih razloga – nasmiješio se vrlo profesionalno.
- U tu svrhu, gospođo Begić, morati ćete riješiti nekoliko testova – podigao je prevelike naočale sa zašiljenog nosa i teatralno joj ih stao pokazivati.
- Psihotest, test inteligencije, test osobnosti, test adekvatnog oružja... – glasno je čitala leteće naslove.
Bijela, minimalistički uređena, soba postajala je sve veća i hladnija, a Furija Begić sve manja i beznačajnija. Osjećala se poput muhe na zidu, one dosadne crne packe što kvari prozračnost svježe obojenog prostora. Bjelina joj se vrtjela oko glave kovitlajući namještaj, brošure, prijavnice, pa čak i Tita koji je grčevito pokušavao zadržati naočale na nosu dok su mu se dugačke noge razlijevale zrakom. Trudila se ostati prisebna, ali joj je zvuk lomljave stakla rasparao živce. Vrisnula je iz dubine pete nakon čega je sve stalo.
- Oh... Ispričavam se, gospođo Begić. Zaista sam nespretan – gotovo je nečujno izviralo iz Titovih usta, dok su mu se ostali organi bavili sakupljanjem ostataka naočala.
- Ostavit ću vas sada da u miru riješite testove. Pozvonite mi kad budete gotovi – zalupio je metalnim vratima ne čekajući odgovor.
Pod obljepljen plastificiranim plakatima konstantno joj je odvlačio pažnju s blesavih pitanja. Jedan je prikazivao sredovječnog muškarca koji se ubio pištoljem, drugi plavokosu adolescenticu sa bočicom tableta u ruci, treći staricu obješenu o tanašnu granu procvjetale trešnje. Tekst je, pak, svugdje bio isti: „Nitko se još nije žalio na našu uslugu“.
***
Ustreptalim požutjelim prstima Furija je polagano oslobađala bijeli papir iz utrobe plave omotnice. Miris lavande koji se iz nje širio donio joj je toliko potrebno smirenje. Duboko je udahnula.

Poštovana gospođo Begić,
podrobnom analizom Vaših testova utvrđeno je da ste psihofizički zdrava osoba, iz čega proizlalzi da ste sposobni samostalno odlučiti o tome želite li počiniti samoubojstvo ili ne. Zbog izraženog straha od fizičke boli i dugotrajne patnje preporučamo Vam da gore navedeni čin izvršite pištoljem. Mi ćemo se, naravno, pobrinuti za sve detalje te Vas molimo da nas kontaktirate što prije kako bismo dogovorili termin i način plaćanja.
Srdačan pozdrav,
Tit Hladojević, direktor

- Hvala Bogu – Furiji je pala vreća cementa sa srca. Morala je još samo poplaćati zaostale račune i javiti Vlatki, svojoj supatnici na putu prema vječnosti, radosnu vijest. Tada će biti potpuno spremna.
***
- Titova samoubojstva, izvolite – ljubazno je rekao duboki muški glas s druge strane slušalice.
- Trebala bih gospodina Hladojevića – rekla je Furija promatrajući zrake sunca u kojima se kupao čitav stan. Kaktusi su izgledali zdravije nego ikad, a ukrasni jastuci na sofi tako pahuljasto i živo.
- Ja sam – odgovorio je Tit – izvolite.
- Ovdje Furija Begić. Danas sam primila vaše pismo pa bi htjela dogovoriti termin.
- Samo trenutak – začulo se šuštanje papira – imamo jedan slobodan termin sutra u sedam ujutro. Odgovara li vam?
- M... m... može – zajecala je Furija – ali nešto me muči. Naime, ja ne znam rukovati pištoljem.
- Ha, ha, ha – Tit nije mogao suspregnuti smijeh – Ništa se vi ne brinite, sve će vam objasniti naš tim stručnjaka.
- U redu – posramljeno je odgovorila – Onda se vidimo sutra u sedam.
- Gospođo Begić, niste li zaboravili jednu sitnicu – vragolasto ju je opomenuo Tit.
- ŠTA JE SAD? – izderala se vidno uznemirena. Nervirala ju je već i sama pomisao na glupavu facu tog štreberka.
- Nemojte se uznemiravati – mirno je odvratio – samo me zanima na koji način mislite podmiriti račun.
- Ah, to... – opet se posramila – Može karticom?
- Može. Eto, vidite kako smo se lijepo sve dogovorili. Vidimo se sutra.
- Vidimo se – odgovorila je ravnodušno.
- I nemojte zakasniti.
- Neću.
- Uživajte u posljednjem danu svoga života – zahihotao je još jednom nakon čega se čula samo tutnjava poklopljene slušalice.
Dugo je tako stajala sa slušalicom na uhu i uživala u zvuku na kojeg nikada ranije nije obraćala pozornost. Dlaka njenog žutog mačka bila je toliko sjajna da joj se na trenutke činilo kako će eksplodirati. Miris limete kovrčao se s upaljene svijeće i ispunjavao joj nozdrve omamljujućom ugodom, dok je Robbie Williams i dalje neumorno kreštao: „I hope I'm old before I die...“.
- Kako stvari mogu biti lijepe kad znaš da ih promatraš posljednji put – pomislila je prije no što je uronila u kadu ispunjenu toplom vodom i milijunima mirišljavih mjehurića.
***
- Jebote, zakasnit ću – nervozno je priopćila Žućetu prije no što ga je ostavila kraj kontejnera. Smrad ustajale ribe širio se kvartom.
- Unutra ćeš naći hranu – viknula mu je kroz zatvoreno staklo svog RAV-a i
pritisnula gas. Nekoliko je trenutaka gledao za njom, a zatim gospodski uspravio rep i odšetao u nove pustolovine.
Zračni ju je jastuk opalio posred face poput Mavrovića u najboljim danima. Bijeličasta joj je magla plesala sentiše ispred očiju, a tragovi pojasa bili su vidljivi u svim duginim bojama. Teturajući je izašla iz zadimljenog auta.
- Gospođo, oprostite mi. Jeste li dobro? – poput zvrka je oko Furije skakutao maleni debeli muškarac. Zabrinuto je oko kažiprsta uvijao dugački crni brk.
- IDIOTE GLUPI! KREBILČINO! MOGAO SI ME UBITI! – histerično je vikala lupajući po krovu svog RAV-a sve dok joj zglobovi nisu poplavili – Zbog tebe ću zakasniti na vlastito samoubojstvo!
- IDIOTE! IDIOTE! IDIOTE! – odzvanjalo je zamračenim zrakom u kombinaciji sa sirenama koje su se čule u daljini.
- Molim? – uznemirio se debeli zvrk – Ljutite se na mene jer sam vas mogao ubiti, a ionako ste išli izvršiti samoubojstvo? – u nevjerici je mahao glavom.
- Vi ste jedna jako čudna žena. Jako čudna... – prevrtao je izbuljenim očima – Ja bih vas bar ubio besplatno.
Ostaci sinoćnje votke i brda nezdrave hrane, kojima je proslavila posljednji dan života, u mlazivima su bježali iz Furijih usta. Kroz isprekidane misli provlačila joj se samo jedna konstanta, da treba plakati kad se čovjek rodi, a ne kada umire. Nekoliko je puta ugledala bezglavog starca koji ju je nijemo pozivao da mu se pridruži s one strane, a zatim se brzinom usporene snimke složila na mokri kolnik.
- Doktorice, došla je k sebi – dopirao je do Furijinih začepljenih ušiju glas s dna kreveta. Shvatila je da je u bolnici. Pogledom je tražila bezglavog čovjeka, no vidjela je samo klupko sačinjeno od Tita, pištolja, neostvarenog samoubojstva, kazne za kršenje ugovora, Žućeta na gozbi u kontejneru, razbijenog RAV-a i ostalih smrdljivih dijelova njenog ispovraćanog života.
- Gospođo Begić – doktorica joj je milovala kosu – imamo za vas jednu jaaako lijepu vijest. Trudni ste. Što kažete, a?
Furijino se lice razvuklo u grimasu koja je više ličila na bolni jauk nego na osmjeh. Pogledala je kroz bolnički prozor. Upravo se odvijao najljepši izlazak sunca kojeg je u ovoj zoni sumraka, zvanoj život, ikada vidjela.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Liječenje osobnih frustracija i trošenje slobodnog vremena (negdje ga moraš spiskati).

Only one thing makes a dream impossible - the fear of failure.

Choosing one path means abandoning others - if you try to follow every possible path you will end up following none.