U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila U Apsurdistanu.in. U zemlji u kojoj je donirana koštana srž jednog pripadnika plemena Apača spasila život Hrvatici. Čovjek velikog srca na fotki sličan Niki Kovaču i njegovom bratu svojom donacijom nepoznatoj ženi pokazao je kako boja kože, vjera, „pismo“, jezik, nacionalnost, nisu prepreka za velika djela.
Nedjela treba „kazniti“. I krivce. Zato smatram da nikakav zločin bilo prema čovjeku, bilo prema državi ne smije ostati ne kažnjen. Ako postoje dokazi o krivnji nekoga treba ga procesuirati. Na žalost oni koji bi trebali istjerati pravdu pokazuju nestručnost, pokazuju nedoraslost zadaći i svi pokušaji da se dođe do pravde završavaju neuspješno. Boljkovac, Perković su slučajevi na kojima se sakupljaju politički poeni. Slučajevi koji su daleko od istjerivanja pravde. U Apsurdistanu je nahebo svatko tko ima posla sa sudovima, Bajićima, Kozinama, Domićkama, Karamarkovićima i inim.
Vozovi prolaze sporo. Vlakovi još sporije. Nagibni nikako. Jedino vrijeme ide po „redu vožnje“. Jučer, danas, sutra. - I, jopet, Jovo nanovo - kako kažu u Lici. Lako je reći ali napisati pogotovo ćirilicom je čak opasno. .
Vrijeme, vreme, vrime je kada jednima brodovi tonu, drugi ih porinu, trećima se dižu...
Kud plovi ovaj brod...