U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Neopišljivo... Jutros sam se probudila rano. Uranak. U neka davna vremena gradom bi prošla limena glazba s budnicom. Slavio se 1. Maj. Praznik rada. I svi su radili. Nisu samo oni koji to nisu htjeli.
Danas 1. Svibnja, narod svira nježniku. Popovi kite jedni druge. U slobodno vrijeme mlate gradske vječnike. Zovu na prosvjede. Ovi s Markova trga, prave se da kurcu ništa ne vide i ne razumiju. Kao da su već u Europi. Ubi ih latinski; - Veni, vidi, u džep stavih. Mariju je ubio nevjenčani partner Salih. Salih je puk“o. Pukli su mnogi. Prasak tamo. Prasak vamo. Vrijeme velikog praska nije isključeno. A, kad će, to ZNA SE ni Karamarko, ne zna...
U zemlji prekrivenoj križevima, niču novi. Od sve po osam pa do deset u pola. Tonu, dvije teški. Niču Tuđmani. Zemlja stenje pod teretom prošlosti. Pod teretom križa i propale politike.
Ali, tkoga to zanima? Sutra je novi dan. Prekosutra 3maj. Ćirilicom Zmaj. Zmaj potkresanih krila. Riječki škver bez novogradnji. Splitski također... Nek nam živi, živi ne/rad!
Vrijeme, vreme, vrime je teško za opisati. Neopišljivo...