U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila razapeta između Splita i Visa. Sredinom Splitskih vrata dok pirka u pojačanju jugo, jugozapadni vjetar, katamarani, brodovi, jedrilice i jahte, brode. Turistička sezona ma što govorili o njoj ne ispunjava plan onih koji se bave izdavanjem soba i apartmana. Definitivno, Talijana nema. Ne u očekivanom broju. Nema više odmora duljih od sedam – deset dana. Došli su neki novi turisti sa Dalekog Istoka, Tajvana, Kine, Japana, Skandinavci, Englezi, Francuzi, Škoti...Domaćih nikada manje. Takvi gosti obično ostaju noć, dvije, maksimalno tri. Čudan neki svijet. Nema priče za kavanskim stolom. Svi su sa svojim mobitelima, I podovima, kompićima. U društvu, a društvo bez njih.
Tukac mi se žali i kaže kako trošim vrijeme na glupost. Na blog. Kaže kako bi trebala iskoristiti dan za nešto pametno. A, to znači oglasiti slobodan apartman u Komiži- www.dalmacija.net/komiza/lukrija - od 28.srpnja, tjedan dana.
Pametno moje, moj Tukac.
Sezona traje. Sezona krastavaca također.
Jest Pelješki most, nije, trajekt, tunel, ponton, može manji most, koridor, može balon, durex...Spajajmo kopno, razdvajajmo narode.
E, moj Skupe, dubrovački...Dubrovačke ljetne igre u punom zamahu.
Sezona je...
Vrijeme, vreme, vrime je turizma. Rimtutituki, amo - tamo...I tako nekoliko puta...Idi bre...Severina...Ava, Ave, Av, Av, A...Drpička, Ribić-ka, Modrić-ka, trakavica traje...