U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila u Komiži. Nije aprilili. Nije ni travanjini. Jednostavno, prvi u četvrtom. Vrijeme piči sve u pet. Dolazak sezone se osjeća u zraku. More 14 C, zrak ohlađen burom, isto toliko. Kalama odjekuju glasovi mladeži;- Selami, Inshalla, aferim Fatmagul...Djeca iz Turske došla su komiškoj dici u uzvratnu posjetu. Dovoljno da navru sjećanja na školska ljetovanja u Čakljama, Podgori,Tučepima, Zaostrogu..., na dane u ferijalama; Baška Voda, Trpanj-Grič, Partizan, Viganj, Korčula...Ništa ljepše od putovanja, susreta s novim krajem, s nepoznatim ljudima. Znam, bogatstvo se danas mjeri debljinom takuina, bankovnim računom, brojem nekretnina, veličinom plovila, snagom vozila, ljubavnicama i ljubavnicima...Nekada, brojem prijatelja, brojem posjeta nepoznatim krajevima...Ne volim se vraćati prošlim vremenima. Ali ova dica iz Turske podsjetiše me na vremena kada su vrijedila neka druga pravila. Jedina konstanta onoga i ovoga vremena je čovjek. Biti čovjek i onda i sada jednako je važno. I teško. Na žalost to mnogima ne polazi za rukom.
- Ubava Komižo, sakam te, što bi rekao moj frend Ristovski iz Desareta s kraja Ohridskog jezera. Metka iz Domžala bi dodala;- Komizo, prihajala bum ovog leta, dok bi Đoko s Petlovog brda dobacio; - Idi bre, Tukice...Džađo iz Rajvosa uz pozdrav Vozdra, upozorio bi nas da mu čuvamo mjesto ispod tamarisa na nudi plaži Templuz.
Ala gušta u Komiži. A, tek je prvi travanjini... Prvi u četvrtom...
Vrijeme, vreme, vrime je za puj vamo - puj tamo...