U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
U/s/prknuće... Jutros sam se probudila usprknuta. Pravo u/s/prknuće. S otkrivenim nogicama izvan popluna. Vlažna od besane noći. Dotukla me je sinoćnja promocija nove knjige „Uprknuće“, umotvorevine meni osobito „dragog“ lika, Jerka Rošina. Nije bio sam. Okružen sličnim, provjerenim likovima; Sanaderom, Barba Lukom, Leticom, Pajom Kanižajem, Antom K., Biancom Matković, Miroslavom Škorom, Dreletom i Vid Balogom, Despotima... Nedostajala je Nela Eržišnik. I, Norac...
Svi smo mi Norac!
Bože, koje Uprknuće...I, to je Hrvatska.
Uz kez i zveckanje proteza poručili su nam punih usta šporkih stvari:
-Uprknuće, uprknuće i ubuduće...
-Zemljo, probudi se!
-Uprknuti svih stranaka, ujedinite se!
Vrijeme, vreme, vrime je za „otrat“ guzu, svoju & njihovu...
'Gađenje, mučnina,
u drobu vrućina,
i nekakvo stanje
k'o pred povraćanje,
uz to glavobolja,
zatim i zlovolja:
baš ti bude muka
kad si samo ruka!' ( J.R.)