U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Trojanac... Jutros sam se probudila prilično zabrinuta. U zrcalu sam prepoznala sijede vlasi. Nije valjda da ću biti poput Kosorice ili Babe, Fikreta Abdića. O prvoj sijedoj glavi uglavnom sve se zna. O drugoj, samo ono što su željeli mediji i vlast kojoj je trebao Trojanac, Babo. Čovjek nesigurnog hoda zbog kraće noge, potvrda teze kako u bolesnom tijelu nema zdravog duha, čovjek britkog jezika, postao je karizmatična osoba proizvedena u političkom labosu ex Yuge. Kolektivno sjećanje na "Cazinsku bunu" iz pedestih ugušenu u krvi, osamdesetih - devedesetih godina bilo je plodno polje za sijanje sjemena Trojanca. Na putu rastakanja Bosne nakon uklanjanja Đeme Bijedića i braće Pozderac, ostavljen je prostor za neprirodan nagli „razvitak“ „Agrokomerca“ predvođenog Babom, Trojancem.
Beograd i Zagreb u Babi su dobili ( stvorili) saveznika u komadanju Bosne.
Radeći 1997. u pripremi Izbora za Amere u Bosanskoj Krajini, upoznala sam do kraja tragediju naroda i tog kraja čiji je izravni uzročnik, Babo.
Čovjek koji je usmjerio brata na brata, sestru na sestru, čovjek koji je kupovao naftu u Rijeci i prodavao je Srbima da bi se pokrenuli tenkovi za gaženje Bosne, ne zaslužuje drugu šansu. Babo nikada nije bio poslovni genije, a još manje Mesija.
Babo je bio „umjetna tvorevina“ stvorena da služi tuđim ciljevima. Majke koje su izgubile sinove, a imala sam čast sjediti pored jedne koja je izgubila trojicu sinova i po čijim imenima je nazvana osnovna škola blizu Bužima, nikada neće u njemu gledati spasitelja. Oni koji vjeruju u Trojanca, grdno se varaju da je to boljitak za Krajinu i čitavu Bosnu. Njegov povratak na bosansku scenu je znak da sile mraka i dalje rade na podijeli Bosne. Dalo bi se još govoriti kakav je despot u pitanju, kako se obračunavao sa „mješovitim“ brakovima svojih zaposlenika, kako se miješao u privatan život, kako je neistomišljenike otpuštao preko noći, ali...
Dati drugu šansu Trojancu, Babi, značio bi nastavak podijele Bosne i ostvarenje svega onoga što nije uspijelo ratom, zločinom protiv naroda.
Lako je i danas u Bosni biti Babo, ako ima netko tko će mu biti sponzor...Nadajmo se da ih više nema.
Na sreću za svakog Trojanca nađe se antivirusni program.
Vrijeme...
Vrijeme, vreme, vrime je borbe s virusima, „bug-ovima“...pjesmom...