U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
......... San... Jutros sam se probudila nakon dubokog sna ushićena pored svog Tukca. Svoja na svom. Drugog trećeg.
Za razliku od mene brojne selebri Hrvatice su probudile ispred zaključanog stana ili u redu na Zavodu za zapošljavanje. Na Burzi poslova. Da se razmemo, u konačnici ni moja sudbina se ne razlikuje od njihove.
Jučer sam po SMS naputku HZZ-ea, posjetila „Mjesec sajmova poslova“ u Podstrani u ex hotelu „Lav“.
Jad i bijeda. Naša stvarnost. S jedne strane, štandovi s ponudom posla. Sedamdesetak ponuđača. S druge nema starih tragača posla. Sama mladež. Hoteli traže spremačice, nosače bagaje, pomoćne kuhare, osiguravajuće kuće; nove agente koji će iskoristiti rodbinu i 100 prijatelja za nove police. Škole, privatna učilišta, ne traže nastavni kadar već nove žrtve teške desetak, dvadeset tisuća kunica godišnje. Industrije u ponudi nema. Ima nešto iz Škvera ( na izdisaju) te tvrtke koja se bavi klimatizacijom...Ima i nagradna igra ako se ispuni anketni list. O nagradnom fondu ne znam ništa. Valjda neko radno mjesto u kamenolomu „Pučišća“...Tko zna...
Ali nije sve tako strašno. Današnja „Slobodna“ na naslovnici donosi malo optimizma, ispovijest perača suđa koji je ostvario američki san, napredovanje u poslu i zaradu za „cijeli život“.
Radnicima „Kontruktora“ plaća kasni dva mjeseca. San. Svoju budućnost vide u „Caritasu“ na besplatnom fažolu.
Ni Vlada nije naivna. Njima i novonezaposlenim nudi nadu, otvaranje zatvora u Šibeniku, pa tako mediji najavljuju; „Spas za nezaposlene izgradnja 1000 čelija“.
Hrvatice & Hrvati ostvaruju tisućuljetni san; svoji na svom, ali još bolje na „tuđem“. Izvjesna Vedrana ( službenica ) na Sajmu poslova ushićeno uzvikuje: - Ako bude sriće, ovo lito bit ću pomoćna radnica u kuhinji!!!
Daj Bože da joj se san ostvari...
Preživjet će ONA ovo lito poput glumice Begović, modnog mačka Ciganovića koji su preživjeli na TV snimanju u zabitima Costarike.
San u bolje sutra, veće da je manje, traje. Samo još Linić može vjerovati da je 25 manje od 23. Hrvaticu ne mreš zavarati.
Vrijeme, vreme, vrime je propalih snova. Hrvatska još ni propala. A kad će, to zna samo Đekna i Čačić.