U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Depra Jutros sam se probudila opaljena deprom. Čista depresija. Tukac bi rekao; bolje biti opaljen nego ne. Nisam mu dala za pravo. Iskreno nisam mu uopče dala. Možda bi se mi tu još i natezali, ali pametniji popušta. Tko? Zna se, pametniji. Tukica.
Čekam da ode na posao kako bih se lakše spremila za odlazak do Poška na leđno. Otplivam planiranu dionicu i trk nazad. Okolo gerijatrija. Teme od 35.-te pa do danas. Spominju se sapunice: Dinastija, Ben Qwick, Šeherezada, ASI, komentira Demir u novoj seriji... -Jel tko vidio Jacu?-pitanje, tko je nitko nije postavio, ostalo je tako bez odgovora.
Depra. Da odgovaram na nepostavljeno pitanje čini mi se glupo. Da ne odgovorim još gluplje.
Vidjela sam je. Igra se Jadranka Kosor. Igra se s budućnošću naše djece & unuka. Nama, gerijatriji preostaje samo leđno ili plutanje. Toliko samodopadnosti odavno nisam vidjela. Sa strahom otvaram poštanski pretinac nadajući se da ONA neće iskočiti. Paštete sam odavno izbacila iz špajza.
Dočekala je kancelarku Angele Merkel, za Angelinu Jolie na Brijunima nije imala vremena. Jučer je otvorila po tko zna koji put radove na Pelješkom mostu. S juga se čuju vrane Šujica & Frane u prilog tomu. Ovo je trebala biti godina završetka gradnje mosta.
I umjesto sretnijeg, jeftinijeg, bržeg rješenja, uvođenja trajektne veze između Pelješca i kopna do nekih boljih vremena, kokuzna država srlja kao „“guske u magli“.
Depra...
Gdje su sinovi Gadafija da zaustave ovaj točak historije koji vuče na neke poznate istorijske, povijesne događaje opjevane jezikom Alke Vujice ; „ De ža vu“ oli & ja tebi dvi...
Depra...
Vrijeme, vreme, vrime je hladne glave. Gremo pod hladan tuš...