U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Gerijatrija... Jutros sam se probudila blagog telećeg pogleda. Tukac bi rekao; -Ma, ke, kakvo tele, kebara. Stara krava, kravetina. Ni, zlobno. Baš, simpa. Hehee : (((.
Di si vidio tele od 62. godine koje je zakoračilo u godinu više.
I, stvarno, zrcalo govori sto jezika. Gledam ja njega, ono mene. Nu, vidi me. Kosa sijeda. Nikakva. Očale, socijala. Sise? Kad ih podvijem ispod maje dobro izgledaju.
Čista Đana Apostolska. U struku sam loša. Pojas poput onih Židova što ga na kupanju u moru navlače na sebe. A, tek, noge. Krivine mi ukrale najmanje pet cenata.
Ali, ne hebem ja to. Pošćer je donio obavijest o povratu poreza. Jedna rupa manja u životu mom. Glumičić je u odnosu na njega mala maca.
Sretna, a gdje nećeš nije mi bilo teško ujutro baciti se u more na Zenti kod Poška.
Ajme tuge. Treća dob. Gerijatrija. Zar je to moja sudbina?!
Starac do starca, dama dobro držeća do dame sa tronogim štapom. Hodaju između klupica, bacaju se na leđa u more, presvlače nakon svakog plivanja, mažu maslinovim ujem, ćakulaju...
Nekima prostata je donijela nespavanje, nekima ritam kreveta u susjednom apartmanu, nekima pomisao na neplaćene račune. Petnaesti u mjesecu je prošao. Spika i sjećanja dopiru do vremena uoči onoga rata:- Majka mi je Slovenka, otac Dugopoljac, kaže jedna vremešna dama. Drugi starac kaže kako mu je majka od Novog mesta. Da ima rodbinu od Kamnika do Celja i Kranja. Treći opet dodaje Keva mi je od Prizrena. Otac je pokupio dok je službovao na Kosovu. Treba se miješati.
Priča o prošlosti. Priča o jutarnjem posjetu WC-u, šalici kave, jogurtu i donešenim šljivama. Pročitanim novinama od prekjučer. Penzić sav ozaren, hvali se kako nema više gihta. Mala penzija uskratila mu je bićerin pića, masno ne jede, mesa pogotovu i sada je zdrav. Nije svako zlo za zlo. Bože, kako su naporni...
A, tek ja...
Vrijeme, vreme, vrime je treće dobi. Uzmi me, ali sjećanja mi ne možeš...