U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Turi/za/m...Vam... Jutros sam se probudila za godinu starija. Ušla u 63.-u. Jah, meraka...
Život je lijep & kad vam ne ide kako želite. A, meni se išlo ovih dana. Napravila sam krug kroz Bosnu. I, Hercegovinu. Sva sreća životni krug je još uvijek otvoren...
Stavila sam se u ulogu jednodnevnih turista iz BiH koji sa istom željom, željom uživanja u ljepoti prirode, susretu s poviješću, historijom, istorijom, nadasve pamte druženje s ljudima posjećujući tako i „Lijepu našu“.
Dalmatinom sam se od Splita probila do Vrgorca. Svratila u "Herceg" etno-selo, zapalila svijeću u Međugorju, umalo skočila s još starijeg Starog mosta u Mostaru moleći se da generala Praljka zadrže u Haagu što dulje kao spomenik ljudske gluposti.
U Konjicu sam ušla u „tajno“ sklonište, zapovijedno mjesto bivše vojske. Bijenale, radovi 23. umjetnika iz 17. zemalja našli su svoje mjesto duboko pod zemljom u skloništu koje je 350 privilegiranih trebalo spasiti od nuklearnog udara.
Kupanje na Boračkom jezeru 18. km i ulaznicom od 5.KM vratilo me je u dane logorovanja na jezeru.
Vrelu Bosne na ulazu u Sarajevo teško se može odoljeti.
„Sarajevo, ljubavi moja“...što bi odpjevao Kemica.
Šetnja Ferhadijom sa razglasa pjesma „ 4. mladića idu s Trbevića“ i Vedo Hamšić i Mahir Paloš.
Generala Jovu Divjaka nakon zatočeništva u Beču narod grli i ljubi. Za prave ljude srce je uvijek otvoreno, za one poput „zapišaća“ spomenika civilnih žrtava u Veljunu U RH, je zatvoreno.
Bože, kako neki u crkvi, đamiji, uz silan trud prenositelja vjere, nikada ništa nisu naučili. Kad pitaš jarana Pipu, ode li se do mora, odgovor će glasiti:-Jašta. Jarane. Ne mogu zaobići Zaostrog. Valja otići bar na jedan dan. Šupci me ne mogu zadržati ni poniziti. Tko piša po mrtvima i spomenicima gori je od mene koji pišam u „naše“ more. Sabina bi dodala: -Bila sam na Bahamima, Caribima, na Zapadnoj obali USA, ali nema do Makarskog primorja. Žali Bože što ga kvare šupci poput novinarčića iz Makarske. Da je valjao svojima ostao bi u Ljubuškom...
Grad čine ljudi. Državu isto. Jadna je Hrvatska koju svakih 60.-tak godina neki Pavelić proda. Kardinal Bozanić prodade Istru radi dodvoravanja Vatikanu, sutra će Zadar, prekosutra Kaptol...
Nemamo vlasništvo nad naftom, zemlja nam ode na bubanj, nekretnine isto, uskoro vode, šume, struja, plin...
Ali Dževdo ne da. Ne da svoju njivu na ulazu u Visoko.
-Meni je dragi Alah gubitak posla nadoknadio piramidom Mjeseca. -Đe to ima? Piramida i to na sred moje njive. Parking, marka. Eto sok, dvije, ulaznica dvije, vodič, moj sin, koliko mu daš...
Ima se, dao Bog. Al, zemlju ne dam. Ni piramidu...
U Travniku „Plava voda“ i ručak- večera prije Iftara. Ajme, koja hladovina, koja buka vode, kao kod Dževde u njegovoj „Debeloj hladovini“ u Visokom.
Povratak u Split preko Bugojna... Na televiziji HRT1 snimak 1/2 „Lijepom našom“ iz Sarajeva(?)...
Ako već daješ svoje, tuđinu ( Bozaniću), uzmi tuđe.
Ionako, nema više kamena na Visu:- Tuđe nećemo svoje ne damo! Nema ni Tita.
Zato ima šupaka. Ima mediokriteta od lijeva preko centra do desna...
Ima & turi/z/ma...& kokuznih vremena...
