U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Carpe diem... Jutros sam se probudila na Facebooku. Face to face sa starim prijama. Bolje tako nego s tvrdo ukoričenim „book“-om ispod glave i bukom upaljenog autobusa parkiranog ispod prozora.
Draga prija objavljuje narodu kako je ispucala u Komiži stari godišnji odmor uvezan u blagdane i da se sprema na posao. Dio novog odmora će koristiti krajem mjeseca, nešto za Božić, a ostatak će opet sačekati narednu godinu i tako drage blagdane što ih dade naša borba. Ove ostale prije ne mogu sakriti zavist. Dale bi sve da su na njenom mjestu i na državnim jaslama. E-mail: komiza.lukrija@yahoo.com
Hebeš sindikat kad je sve po slovu zakona. Božičnica, K-15, uskrsnica, plaćeni prijevoz, topli obrok, narađeni dani, uvezani G.O...
Za utjehu ostaju uspomene. I neki prošli blagdani poput; 22. lipnja, 4. te 27. jula oli srpnja koje nove snage nazivaju „reliktima prošlosti“.
Na pamet mi dolazi Korčula i jurnjava iz Sarajeva ćirom do Kardeljeva oli Ploča da se stigne na trajekt do Trpnja, posjet Vignju na Pelješcu te prijelaz na škoj u Korčulu i kamp kod Sv. Antuna.
Za 29. novembar išlo bi se ćirom preko Čapljine i Huma do Dubrovnika...
Blagdani su tu...Ljeto, leto, lito je tu i treba ga iskoristiti...
Carpe diem...
Vrijeme, vreme, vrime liječi sve...Na žalost tu ni Freud ne pomaže...
Možda nudi plaža Templuz oli Pizdica, Kamenice i dobra glazba...