U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila pokradena. Ukrali su mi moje SNOVE. Snove o ljepšoj budućnosti, o ljepšoj sadašnjosti. Ostale su samo uspomene na prošlost, ovakvu i onakvu. Snove će pronaći ne sumnjam; USKOK, DORH,MUP, pošteni nalaznici. Netko će ih pokušati ljubazno vratiti uz ispriku. Ali, vrijeme neće moći. Vrijeme ide nepovratno. Nekima prebrzo, nekima sporo. Uspomene ostaju trajno. U srcu. U memoriji... Uspomene naviru...
Prvi koraci u parku Ribnjak. Sanjkanje s Ocem niz Vinkovićevu. Majčino spominjanje gableca i kartice R1.Točkice. Šetnja do Trga Republike i glad koja bi nestajala s buhtlicom premazanom paštetom Gavrilović. Inhalacije ispod deke nad loncem kipuće vode. Psorijaze i njene zasluge zašto volim more, zalazak sunca i okus soli u ustima...
Sjećam se Dodža ( kamiona), čeza-dvokolice, para konja i vožnje od kuće od sedre blizu Jajca i odlaska do grada. Prvih turista u onim bublastim autobusima što su se zadržavali kod vodenica da bi uživali u bukovima Plive. Prvih bombona umotanih u šareni celofan što su nam dijelili prvi strani turisti. Sjećam se i straha od ulogorenih Cigana koji bi nas mogli ukrasti na putu do vodenica na što su nas upozoravali stariji. Poslije Zagreba, Jajca, Konjic.Sjećam se snijega. I posljednjeg leta zaklanog pivca po toj bjelini. Sjećam se čokoladica i slika Shirley Temple.I bolesti oca i premještaja u Sarajevo.
Tunel HE Jajce II, Ovčari, brana Čelebići... Sarajevo. Skenderija. Dobrovoljačka. Miljacka. Marindvor. Marijin Dvor...Školsko dvorište i veliki odmor. Eber ečke, eber koga ćete?
Žuti smrdljivi sir,Trumanova jaja i mlijeko u prahu. Ukus i miris, što bi rekli Francuzi, vraćaju mi prošlost. Coco, Duško, Mirsada, Zina, Štern,Lelo, Mumin, Sanjin, Talanda...Farbanje jaja za Uskrs. Jelka i demižon vina u rukama Oca, donešenih s terena...Sanjkanje niz Goricu. Čampraz! Puštanje papirnatih brodova niz Miljacku na putu do škole. Hvatanje gaga i pliski. Kupanje na Bentbaši i Sastavcima...
„Gaudeamus igitur“. Rivalitet s Prvom gimnazijom u rukometu. Ljetovanje s „Društvom prijatelja djece“ u Podgori–Čaklje. Ferijala; Tučepi, Trpanj, Viganj, Korčula, Praxis i ustašijada 71. Radna akcija „Sava 66“ u Zagrebu i najava rušenja jednih; Đilasa, Rankovića i inih...
Lipanj 68. Pendreci i prijem u Partiju.
Studij. Steleks. Elektrijade. Ferijala Korčula. Prva iskustva o teškom životu na Kosovu iz usta Kosovara. Slika nas ferijalaca s rukom ispod vrata i povik:
-Kolji, kolji & samo kolji! Požar i bijeg lokalaca od obveze gašenja vatre. Prve batine 71. na bazenu KPK u Korčuli i prolivena krv prebijenih prijatelja iz Beograda.
Definitivan kraj iluzija o bratsvu i jedinstvu i bijeg na Vis. U slobodnu i zaštićenu Komižu. Hvala ti druže Tito! Smjernice! Najava unutarnjeg i vanjskog neprijatelja. Škola koju su ovi današnji prošli s čistom peticom.
Sjajna ljeta i teška 91. Brodovi iz Visa odvoze namještaj i pocijepane obitelji. Sestra Komiška, sestri koja odlazi s mužem, hebe „ srpsku“ majku. Suze. Ridanje...
Ne ponovilo se.
Sarajevo u opsadi. Za divno čudo, ostale su samo najljepše uspomene na ljude i događaje. Koliko čovjek može biti veliki u nevolji. Ponosna sam na Sarajevo i ljude u njemu u tim ratnim godinama. Što reče moj komšija sad već pokojni Tončo; -Bili smo čovjek-čovjeku. Danas smo vukovi.
Te uspomene zaslužuju poseban prostor. Mogu mi oteti snove, ali uspomene, NE!
(Posvećeno profesorici Andrić., R.I.P. 10.11.2010.)
