U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila ni tamo ni vamo. Uvijek isti razlog; put u Sarajevo i povratak u Split. Ljeti izbjegavam put duž mora i preko Metkovića, Jambo & Bebić grada, zimi preko Kupresa, Bugojna, tako da se najčešće zaletim Dalmatinom do Ravča, Herceg etno sela, Međugorja, Žitomislića, Mostara, Konjica, Ilidže, Stupa te Marindvora...
Letim, letim, kao Šuki, Shumaher, Šuker Jacin, jasno, ne balunjer...
Žao mi ceste kojoj nedostaje 20-tak kilometara da se spoje Vrgorac i Ploče.
Opet, žao mi je što netko vjeruje da će Pelješki most riješiti sve naše graditeljske probleme.
Na Dalmatini, cesti od 82 km do Splita u nekih 40-tak minuta vožnje izbrojala sam 150 vozila prema Dubrovniku i svega 50-tak auta koji su me pretekli ne zbog moje brzine vengo zbog sporosti. Cesta prijeko potrebna, a opet ekonomski neisplativa.
Sarajevo, k*o Sarajevo, dođeš, vidiš i čuješ po koji vic...Grad raste, kriminal raste, političari, političari rade radi sebe... Izbori u BiH 03.10.2010. ne nude alternativu...Bez obzira na to, glasačko pravo treba iskoristiti.
Poslije Izbora nema kajanja. Izađite!
Ja sam izašla u društvo prijatelja i kolega. U bivšem krugu firme, u nekadašnjem restoranu društvene ishrane, pojela se begova čorba ( bamija obvezna)...
Ista raja iz kvarta, isti stolovi, isti stolnjaci-karirani, zelena šahovnica... Vic do vica...Bolje od posjete estetskom kirurgu. Stomak u grču od smijeha;
Gatara gleda Muji u dlan:
- Mmmm… stoji vam neki put…
- Jes’ vala, neki put mi stoji, a neki put ne!
A, Miljacka teče...
S nebodera Avaza puca pogled na grad. Pogled od 360 stepenčića što bi rekla Lana iz vremenske prognoze OBN-a. Za dvije marke, manje od 8 kuna, lift vas odvede za deset sekundi gore na 35-ti kat. Za silazak dolje ne treba vam Popijač. Dovoljno je pritisnuti dugme ;“prizemlje“. Ako ste došli s autom, može i „podzemlje“. Za razliku od posjetitelja najviše zgrade u Sarajevu, željezarci iz Splita u strahu od visina kako su se brzo popeli tako su i sišli sa tvorničkog dimnjaka. Na riječ ministra Popijača.
Čaršija živi svoj život. Da bi sreli Šeherezadu iz 1001 noći ne treba trošiti pare i vrijeme odlazeći u Tursku. Dovoljno je nakon ćevapa u Želje, otići u kafić preko puta i uživati u „Šeher/e/zadi“.
Na povratku kući treba svratiti na vruć somun kod Begove đamije i kod Markala u Sarajbosni, kupiti na kilo najbolju baklavu (od 20-40 KM, od 80 KN-160 HRK-kilo).
U Slozi, kultnom mjestu studenata u društvu, dobro dođe pivo prije spavanja. Tu ćete sresti obvezno dijasporu koja za razliku od one što je sretnete na Vase Miskina štrase ne kuka i ne gleda tako crno na nove ljude u gradu...
Dulji boravak treba iskoristiti za obilazak Trebevića, Ilidže, Vrela Bosne, ZOO u Pionirskoj dolini, piramida u Visokom...
A, ono što ste htjeli saznati ili upitati o Sarajevu i ljudima koji danas tamo žive, a niste imali prilike, saznat ćete ulaskom u jeftin taxi. Ne propustite vožnju taksijem. Taksisti će imati odgovor na svako pitanje. Može se ići i tramvajem, trolejbusom ili busom...Punih građana...
Ljudi su najveće bogatsvo grada...Ma što govorili o njima, ma koliko ih željeli dijeliti; na Srbe, Hrvate, Bošnjake, Židove, ma što o njima pisao Andrić, oni će vas očarati kao građani. Mali obični ljudi, velika srca...
Što bi stare Sarajlije rekle; Veni, vidi, vic i raja za kraj;
Prijo, primi moje iskreno saučešće. Sigurno nije lako izgubiti svekrvu.
- Nije lako… Već sam počela misliti da je to nemoguće!
Veni, vidi...
