| < | prosinac, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

|
Jutros sam se probudila s milenijskim upitnikom(?)na čelu. Nije tu bilo Strikomana iz Vodica da me zabilježi svojom škatulom od fotoaparata. Nije tu bilo pušenja lule mira, ali svakako da bi i on i drugi najnormalnije mogli postaviti pitanje koje se zvršava s upitnikom. Dakle, čemu buđenje s upitnikom? Čuveni fotograf iz Vodica, Strikoman je odlučio milenij koji trošimo ovjekovječiti tzv. milenijskom fotografijom. Čovjek je Hrvatice i Hrvate, građane Hrvatske počeo loviti s vatrogasnih ljestava kako bi ih stavio u povijesne korice knjige predodređene za nagradu Kiklop. Strikoman snima obitelji, Šikiće, Alfireviće, vatrogasce, Zadrane, Šibenčane, djecu i odrasle, ine u raznoraznim prilikama i na različitim mjestima. Uskoro će u novom izdanju Guinness-a osvanuti imena Šime Strikomana milenijskog fotografa i «nadarene»književnice Nives Celzijus,supruge čuvenog nogometaša Dinama. Nije važan sadržaj knjige koji ionako nitko od hrvatskih rijetko pismenih ljudi ne razumije. Važan je šušur, «marketing» što bi rekli PR meštri ala don Kaćunko. Važno je imati što veće sise, što veći aparat, jer to narod može shvatiti. Danas se knjige kupuju po veličini i u količini potrebnoj za ispunjenje slobodnog prostora u regalu. Kupuju ih oni koji su nekada bježali sa satova na kojima se govorilo o Krleži, o posljednjim Stipančićićima, A.G.Matošu... Vrijeme je tranzicije. Sve se mijenja. Samo ne, granica prema Sloveniji. Ne diraj naš ponos. Mene možeš gađati bananama. U zemlji majmuna, daju se banane za nagradu. Kiklop se ne daje.Mogao bi nekoga pojesti.Upitnik je i dalje na mom čelu. Zašto? Zašto sam se uopče probudila s jednim okom na upitniku?... |