signifying.nothing

Papiga nije iz nase zemlje, ali meni se veoma svidja. Cula sam da oponasa sve sto ljudi kazu.
Kukavica, vodomar, sljuka, cvorak, zelencica, muholovka. Kazu da se zlatni fazan koji doziva svoju druzicu moze utjesiti tako da se preda nj postavi zrcalo - vrlo dirljivo. Kako li se one tek bijedno osjecaju kad ih razdvajaju zidine i klanci!
Kad bih napisala sve sto mislim o zdralu, ubrzo bih dojadila. Kako je velicanstveno kad se ta ptica oglasi glasom koji se dize sve do nebesa!
Crvendac, zebac, grmusa.
Caplja neugodno izgleda i ruznog je izraza ociju. I premda nema nikakvih odlika, ugodno mi je pomisliti da se u sumi Yurugi ne gnijezdi sama.
Ptica hayako.
Od vodenih ptica najvise me se doima mandarinska patka. Drazesno je pomisliti kako si patak i njegova druzica uzajamno skidaju "mraz sa krila."
Galeb. Rijecna zvizdovka - o kako je zalobno kad izgubi svog muzjaka.
Gakanje divlje guske u daljini vrlo je dirljiv zvuk.
Ljupko je pomisliti na to kako si divlje patke taru mraz sa krila.
Pjesnici oduvijek velicahu uguisu, slavuja, tu cudesnu pticu, i ona to doista jest, jer su mu i glas i izgled profinjeni i zanosni. Prava je steta sto se ne glasaju i izmedju deveterostrukih zidova Palace! Kad sam prvi put cula da ljudi to govore, pomislila sam da su se zabunili; ali sada sam vec deset godina u Palaci i premda cesto osluskujem, jos ne zacuh njegove pjesme. Bambus i sljivina stabla crvenih cvjetova u vrtovima palace zacijelo bi ih privukli. Pa ipak, nijedan ne dolazi amo; dok se drugdje, na kukavnoj sljivi neke priproste kuce, cuje slavuj kako radosno biglise.
Nocu utihne. Ocito je toj ptici san drag i tu se nista ne moze uciniti.
Po ljeti i s jeseni glas slavuja ogrubi. Tada ga obicni ljudi nazivaju "kukcojed" ili tako nekako, sto mi se cini neugodno i nedolicno. Ne bi mi bilo krivo da je to neka priprosta ptica poput vrapca, ali to je bajni slavuj, ciji je proljetni pjev nadahnuo pisce da stihom i prozom velicaju to godisnje doba. Kako bi to prekrasno bilo, kad bi slavuj samo u proljece pjevao. Ipak, ruzno je prezreti ga samo stoga sto mu se glas kasnije nagrdi. I konacno, zar bismo trebali potcjenjivati muskarce i zene samo zato sto su ih opustosile godine a ljudi prezreli? Ima ptica, poput jastreba i vrana, od kojih ljudi zaziru i ne zele ih cak ni kuditi; upravo zato sto je slavulj toliko slavljen i hvaljen, ljudi mu cesto pronalaze zamjerke gdje god mogu.
Sjecam se kako sam jednom promatrala povratak povorke visokog svecenstva sa svecanosti Kamo, te naredih pomocnicima da zaustave nase kocije pred hramovima Urin i Chisoku, kad li se oglasi kukavica, ne zeleci ostati pritajena tog svecanog dana. Jedan joj se slavuj skladno pridruzio, savrseno oponasajuci njen glas. Iznenadih se kako te ptice prekrasno zajedno poju u visokom drvecu.
Toliko hvaleci slavuja, kako da opisem i nahvalim kukavicu? Koje li radosti kad se u Petom mjesecu zacuje njen pobjedonosni poj, koji kao da govori: "doslo je moje doba!" Pjesnici opisuju kukavicu kako virka iz jorgovana i narancinog stabla i ta slika ptice, napola skrivene medju cvjetovima, toliko je zamamna da vas gotovo obuzme zavist. Za kratkih ljetnih noci u kisnom razdoblju, ponekad se probudite i lezite u krevetu, nadajuci se da cete prvi zacuti glas kukavice. Odjednom, pred zoru, njen glas prolomi se tisinom; tada ste ocarani i gotovo opijeni. Ali, na zalost, dolaskom Sestog mjeseca kukavica utihne. Doista, ne moram nista vise reci o tome sto osjecam za tu pticu. Nije ona jedina koju volim; ushicuje me sve sto se glasa nocu - sve osim sitne djecice.

ss.mns.28.

Javor i iglicasti bor, vrba i narancino stablo. Kineski glog priprostog je imena, ali kad sve ostalo drvece ostane bez cvata, njegovo zagasito lisce prosijava iz zelenila koje ga okruzuje.
Necu ni rijec reci o sipkulji.
Jasno mi je da to nije nikakvo osobito stablo, ali moram spomenuti naziv "nametnicko stablo" jer meni je to toliko dirljivo.
Osobito uzivam u stablu anisa u prilikama kao sto su posveceni carski plesovi pri posebnim svecanostima. Od sveg drveca na svijetu, upravo su to stablo ljudi oduvijek smatrali stablom bozje prisutnosti - vrlo ugodna pomisao.
Stablo kamfora obicno raste zasebno, izbjegavajuci skupine ostalog drveca. Pomalo zastrasujuce djeluju njegove isprepletene grane i nekom to moze djelovati odbojno; a ipak, zbog tisucu grana koje se preplicu, potaklo je ljude da ga usporede sa zaljubljenicima. (Usput receno, tko je onaj koji je prvi znao koliko je na njemu grana?)
Hinoki, cempres, ne vidja se cesto, ali od tog drveta gradjena je palaca na "tri ili na cetiri vode". U Petom mjesecu ugodno oponasa romon kise.
Javorovo stablo samo je po sebi beznacajno, ali njegovo crveno lisce, sve okrenuto u istom smjeru, veoma zgodno izgleda na granama, a drazesni su mu i cvjetovi koji izgledaju krhko poput isusenih kukaca.
Rijetko se kad naidje na sirokolisni cempres i malo se o njem zna, ali koliko znam, hodocasnici na povratku s Mitake cesto donose grancice tog stabla za uspomenu. Govori se da su te grancice hrapave i grube pri dodiru. A ipak se to stablo naziva "sutra ce postati cempres". Koji je smisao tog proricanja i na kog se odnosi? Doista bih to voljela znati.
Kalina je takodjer neobicno stablo. Na njem su najbolji sitni, fini listici.
Melija i stablo divlje kruske.
Stablo pasanije. Cudno je da se od sveg zimzelenog drveca samo njega spominje kao drvo kojem se lisce nikad ne mijenja.
Od drveca koje raste duboko u planini najslabije je znan takozvani bijeli hrast; zapravo, od njega se moze vidjeti samo lisce i to kad se njime boji odjeca za gospodu drugog i treceg reda. Iako samo stablo nije osobito velicajno ili neobicno, cesto se pricinja da je pokriveno snijegom, pa ako se pritom jos sjetim i pjesme koju je Hitomaro napisao o putovanju Boga oluje u Izumo, duboko sam ganuta.
Bila to biljka ili stablo, ptica ili kukac, nikad ne mogu biti ravnodusna prema necemu sto je vezano uz neku osobitu priliku ili sto me jednoc gane ili ushiti.
Yuzuriha obiluje lijepim liscem, zelenim i sjajnim; ali stablo je sasvim drugacije od onog sto biste ocekivali jer se crveni i svjetluca. Ta je boja pomalo priprosta, ali mi se stablo ipak veoma dopada. Nitko se ni najmanje ne osvrce na nj tijekom cijele godine, ali posljednjeg dana Dvanaestog mjeseca ono dolazi na svoje. Poznato mi je da se hrana zrtvovana pokojnicima polaze na lisce yuzurihe i drzim da je to vrlo dirljivo. Na istom tom liscu sluzi se i hrana sto jaca zube i produljuje zivot. Otkud sad to? O tom je stablu pjesnik napisao "kad lisce porumeni". Doista je yuzuriha puna obecanja.
Obicni je hrast raskosno stablo. Kad samo pomislim da u njem prebiva Bog lisca. A zapanjujuce je i to da se kapetane i porucnike Straze Srednje palace naziva imenom tog stabla.
Konopljasta palma je stablo loseg oblika, ali je u kineskom stilu i raste samo oko kuca otmjenih ljudi.

ss.mns.27.